Guduščani

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Oblast koju su naselili Guduščani početkom 9. veka - Lika

Guduščani (Guduskani, Kučani, lat. Guduscani) bili su pleme koje se uz Bodriće (Obodriti, Abodriti, lat. Predenecenti) i Timočane (lat. Timociani) prvi puta spominje na tlu današnje istočne Srbije 818. g. pod vlašću Bugara, za vreme vladanja kana Kruma. Beleži ih franački autor Anala franačkog kraljevstva, navodeći njihov dolazak u grad Herstal 818. godine, kada su pred cara Ludovika Pobožnog izašli: ...nationum legati Abodritorum videlicet ac Bornae ducis Guduscanorum et Timocianorum qui nuper a Bulgarorum societate desciverant et ad nostros fines se contulerant...[1], potraživši vojnu zaštitu i savez od Franaka pred Bugarima.

Neki istoričari smatraju da su Guduščani bili deo "sedam slovenskih plemena", poznatijih pod imenom Severani (Severjani, Severci, grč. Σέβερεις), koje pominje vizantijski hroničar Teofan Ispovednik.[2] Severani su bili rasprostranjeni na istoku do reke Timoka, pa se zbog toga smatra da su njih činila plemena Timočana, Braničevaca i Guduščana (oko grada Guduskuma, lat. Guduscum).

Oblast u istočnoj Srbiji gde su živeli Guduščani

Iz pomenutih Ajnhardovih "Anala" vidi se da je pleme Guduščana prebeglo pred Bugarima u područje Liburnije i Dalmacije (Lika, Gacka, Severna Dalmacija). Postavši franačkim vazalom, guduščanski vladar Borna prima titulu "kneza Dalmacije", a potom i "kneza Dalmacije i Liburnije" (...dux Dalmatiae atque Liburniae...). Kneza Bornu hrvatski povjesničari smatraju, začetnikom prve hrvatske dinastije na tlu Balkana. Međutim, istina je nešto sasvim drugačija. Knez Borna je bio zaštitnik Srba zapadnog Balkana odnosno Srba preko Drine. Njegovi sunarodnici su oni Srbi koji su 1995. godine proterani sa tih područja. Najpoznatiji Bornin Srbin je svakako naučnik svetskog formata Srbin Pravoslavac gospodin Nikola Tesla.

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Annesl Regni Francorum, pristupljeno 31. 3. 2013.
  2. Grupa autora, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Vizantološki institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga 3, Tom I, Beograd, 1955, str. 225.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]