Groblje sv. Ive

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Groblje sv. Ive u Livnu je arheološki lokalitet u Livnu, Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 6. do 10. jula 2008. godine, groblje proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović (predsjedavajuća), Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čini historijsko područje sa ostacima kasnoantičke crkve i grobnica na svod, dijela srednjovjekovnog franjevačkog samostana posvećenog sv. Ivanu, srednjovjekovnih i kasnijih grobnica i arheološki materijal pohranjen u Franjevačkom muzeju - galeriji Gorica u Livnu.

Lokacija[uredi | uredi kod]

Lokalitet Groblje sv. Ive nalazi se pored bolnice u ravnici, uz desnu obalu rijeke Bistrice, u centru Livna.

Historija[uredi | uredi kod]

Lokalitet je, od antičkog, preko kasnoantičkog doba, do početka XX stoljeća, bio funeralno-sakralnog karaktera. On je to ostao sve do danas, samo što mu je promijenjen izgled pretvaranjem u arheološki park. Na lokalitetu su uočene mnoge pregradnje, tako da su stariji ostaci stradali i ponekad ih je teško determinirati. Također je kasnije groblje prekrilo skoro cijeli teren. Bujice rijeke Bistrice, prije regulacije obala, su raznijele ruševine na sjevernom i istočnom dijelu lokaliteta.

Arheologija[uredi | uredi kod]

Godine 1974. godine, pri gradnji bolnice, fra Bono M. Vrdoljak je otvorio dvije male sonde kod jugoistočnog i sjeverozapadnog ugla kapelice. Tokom 1991. godine izvršena su djelimična iskopavanja pod rukovodstvom Tihomira Glavaša, višeg kustosa u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i fra Bone Vrdoljaka iz Samostana Gorica u Livnu, uz saradnju i nadzor stručnjaka iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturne i prorodne baštine iz Sarajeva. Završni radovi na iskopavanju obavljeni su 1994 -1995. godine. Konzervatorski radovi vršeni su 1995 -1996. godinepod nadzorom Mate Zekana, arheologa iz Muzeja hrvatskih arheoloških starina, Split, a uz djelimičnu finasijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, kroz angažiranje Konzervatorskog odjela Državne uprave za kulturnu i prirodnu baštinu u Splitu, tj. stručne pomoći konzervatora Ive Vojnovića. Pokretni arheološki materijal se nalazi u Muzeju-galeriji Gorica u Livnu. Rezultati arheoloških iskopavanja nisu objavljeni, te je nemoguće dati potpune opise i determinaciju svih istraženih građevinskih, konzerviranih i djelimično rekonstruiranih dijelova zgrada.

Opis[uredi | uredi kod]

Najstariji nađeni ostaci pripadaju dijelovima zgrada iz antičkog doba. Nalaze se uz obalu rijeke Bistrice. Uz zapadni zid antičke zgrade vežu se krajnji ostaci kasnoantičke bazilike. Zapadno od ostataka bazilike su i dvije kasnoantičke grobnice na svod, koje su bile preslojene ostacima samostanske zgrade iz srednjeg vijeka.

Izuzetno brojan pokretni arheološki materijal potječe iz nekoliko perioda, od prahistorijijskog do kasnog srednjeg vijeka. Iz prahistorijog perioda pokretni nalazi se pripisuju bronzanom i željeznom dobu.

Literatura[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Groblje sv. Ive”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.