Grivasti vuk

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Grivasti vuk
Chrysocyon.brachyurus.jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 NT.svg

Status zaštite: Potencijalna ugroženost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Rod: Chrysocyon
Vrsta: C. brachyurus
Dvojni naziv
Chrysocyonbrachyurus
C. E. H. Smith, 1839.

Grivasti vuk (lat. Chrysocyon brachyurus) - vrsta zvijeri iz porodice Canidae.[1]

Obitava u Južnoj Americi, posebno u: Brazilu, sjevernoj Argentini, Paragvaju, Boliviju i na jugu Perua. Staništa su mu: šume i savane s močvarnom površinom i visokom bujnom vegetacijom.

Grivasti vuk ima dužinu tijela od 95-107 cm, s 35-49 cm dugim repom. Težak je 20-25 kg. Njegov izgled podsjeća na crvenu lisicu s iznimno dugim nogama i upečatljivom grivom preko ramena. Duge mu noge dopuštaju, da vidi kroz visoku travu, a pandže olakšavaju kretanje u močvarnom okruženju. Poznat je po svojem jakom mirisu.[2]

Mužjaci i ženke nastanjuju zajednički teritorij, ali obično se sastaju tek u sezoni parenja. Parenje se odvija u kasno proljeće, 2-5 mladunaca izlaze u kolovozu i rujnu. Sazrijevaju u jednoj godini. Grivasti vukovi žive oko 16 godina. Monogamna je vrsta i čitav život ima jednu partnericu.

Svejed je i lovi male i srednje sisavce poput glodavaca (posebno kunića), kao i ptice i ribe. Više od 50% prehrane sastoji se od biljne hrane - šećerne trske, raznih gomolja i voća (pogotovo vučja jabuka - "Solanum lycocarpum").[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Wozencraft, W. C. (2005). "Order Carnivora". In Wilson, D. E.; Reeder, D. M. Mammal Species of the World (3rd ed.). Johns Hopkins University Press. pp. 532–628. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
  2. Dietz, J. M. (1984). "Ecology and social organization of the maned wolf (Chrysocyon brachyurus)". Smithsonian Contributions to Zoology 392 (392): 1–51. doi:10.5479/si.00810282.392. 
  3. Juarez, Keila Macfadem; Jader Marinho-Filho (November 2002). "Diet, habitat use, and home ranges of sympatric canids in central Brazil". Journal of Mammalogy 83 (4): 925–934. doi:10.1644/1545-1542(2002)083<0925:DHUAHR>2.0.CO;2.