Grimizna ruža Kaira

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
The Purple Rose of Cairo
RežijaWoody Allen
ProducentRobert Greenhut
ScenarioWoody Allen
UlogeMia Farrow
Jeff Daniels
Danny Aiello
MuzikaDick Hyman
FotografijaGordon Willis
MontažaSusan E. Morse
DistribucijaOrion Pictures
Datum(i) premijere
1. 3. 1985 (1985-03-01) (SAD)
Trajanje84 min.
Zemlja Sjedinjene Države
JezikEngleski
Budžet15,000.000 USD

Grimizna ruža Kaira (The Purple Rose of Cairo) je nagrađivani američki film iz 1985.g. scenariste i režisera Woody Allen-a. On govori priču o jednom filmskom liku koji napušta film i sa filmskog platna siđe u stvarni svet. Glavne uloge tumače Mia Farrow, Jaff Daniels i Danny Aiello.

Sinopsis[uredi | uredi kod]

Grimizna ruža Kaira je naziv „filma u filmu“, sa Jeff Danielsom koji glumi dvostruku ulogu: Toma – lika iz „filma u filmu“, i Džila (Gil) – glumca koji tumači lik Toma. Tom bukvalno razbija filmsko platno i sa crno-belog platna prelazi u obojeni stvarni svet. Na to se odlučuje zbog Cecilije (igra je Mia Farrow) – obožavateljke filmova koja odlazi u bioskope da bi pobegla od crnog života iz vremena Velike depresije i nesrećnog braka sa nasilnikom Mankom (Monk) koga je više puta pokušavala da napusti. Producent filma otkriva da je Tom napustio film i sa Džilom leti sa jednog na drugi kraj zemlje do bioskopa u New Jersey-u u kojem se stvara neobični ljubavni trougao između Toma, Džila i Cecilije. Na kraju Džil napušta Ceciliju i vraća se u Hollywood obuzet krivicom dok Cecilia – ostavljena bez ljubavnika, posla i doma (najverovatnije osuđena da se vrati svom nasilnom mužu) završava u bioskopu gledajući Fred Astaire-a i Ginger Rogers, kako bi zaboravila svoju tužnu sudbinu.

Mesto snimanja[uredi | uredi kod]

Mnoge scene između Toma i Cecilije snimljene su u zabavnom parku „Bertrand Island" koji je zatvoren uoči snimanja filma.

Uloge[uredi | uredi kod]

Glavne uloge tumače Mia Farrow, Jaff Daniels i Danny Aiello. Likove u „filmu u filmu“ između ostalih tumače Van Johnson, Zoe Caldwell, John Wood, Milo O’Shea i Edward Herrmann. Dianne Wiest i Glenne Headly pojavljuju se kao prostitutke sa kojima se susreće Tom.

Mišljenje režisera[uredi | uredi kod]

U retkom javnom pojavljivanju u National Film Theatre 2001.g. Woody Allen navodi ovaj film kao jedan od samo nekoliko svojih filmova koji je „veoma blizu onome što sam želeo da napravim“ – od trenutka kada je započeo pisanje scenarija. U jednom komentaru datom godinu dana ranije za „Small time Crooks“ Allen navodi:

„ Purple Rose je bio film koji me je prosto zaključao u sobu ( da piše ) ... Započeo sam priču i na polovini puta ona nije vodila nigde pa sam je stavio na stranu. Nisam znao šta ću. Zabavljao sam se sa drugim idejama. Tek kada me je prava ideja pogodila mnogo vremena kasnije - kada pravi glumac dolazi u grad i ona bira između filmskog lika i pravog glumca a kada odabere pravog glumca on je ostavlja – to je bio trenutak kada je ovo postao pravi film. Pre toga to nije bio. Ali je cela stvar bila proizvedena. „

Gledanost u bioskopima[uredi | uredi kod]

Grimizna ruža Kaira počela je da se prikazuje u Severnoj Americi 01. marta 1985. Film je ostvario ukupan prihod od 10.631.333 dolara i po tome je među najuspešnijim filmovima Woody Allen-a tog perioda.

Kritike[uredi | uredi kod]

Većina kritičara je blagonaklono ocenilo „Grimiznu ružu Kaira“ zbog spajanja fantazije, drame i komedije, dok je samo manjina odbacila film kao neuspešan. Tako je u svojoj pohvalnoj recenziji Rob Vaux napisao: „Satirično razbijanje četvrtog zida u ovom filmu sakriva gorko-slatku poruku o holivudskim snovima i neugodnim stvarnostima koje skrivaju“. Jeffrey M. Anderson je zaključio: „Jedan od Allenovih najboljih i najšarmantnijih eksperimenata“, a Phil Villarreal ga je čak ocenio kao jednim od njegovih najboljih ostvarenja: „Najpodcenjeniji od svih Allenovih velikih filmova“. Frederic Brussat je napisao: „Ovo je angažirajuće, maštovito i zabavno delo puno opservacija o interakciji između filma i života... U svim kategorijama „Grimizna ruža Kaira“ se dokazuje kao potpuno očaravajuće delo umetnosti jednog od naših najboljih filmaša".

Nagrade[uredi | uredi kod]

Film je osvojio BAFTA nagradu za najbolji film i nagradu César za najbolji strani film. Allen-ov scenario je nominovan za mnoge velike nagrade uključujući Oscar i BAFTA. Ovaj film je ušao i na listu 100 najboljih filmova svih vremena magazina Time.

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Ovo je tek drugi film kojeg je Woody Allen režirao a da u njemu nije nastupio.
  • Michael Keaton je isprva dobio glavnu ulogu. No usred snimanja Woody Allen je zaključio da film ne funkcionira s njim pa ga je zamenio Jeff Daniels.
  • Nakon prvih projekcija neki su govorili Allenu da bi film mogao biti hit ako samo promeni tužan kraj. No Allen je odbio jer je rekao da je kraj jedan od razloga zašto je snimio film.
  • Sličnu priču o čoveku koji prelazi iz filmskog sveta u stvarni i natrag je snimio i Buster Keaton u svom filmu "Sherlock Jr." iz 1924.

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Woody Allen (II) interview from The Guardian Unlimited
  • "Woody Allen: If It's Funny, I do it" interview on CrankyCritic.com
  • The Purple Rose of Cairo statistics from BoxOfficeMojo.com
  • The Purple Rose of Cairo from Time magazine "All-Time 100 Movies"

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]