Grigorije IV Carigradski
| Grigorije IV | |
|---|---|
| Vaseljenski patrijarh Carigrada | |
| Crkva | Vaseljenska patrijaršija |
| Stolovanje završilo | 18. jun 1623 |
| Prethodnik | Kiril Lukaris |
| Nasljednik | Antim II |
Grigorije IV (grčki: Γρηγόριος Δ΄) bio je kratkotrajni vaseljenski patrijarh Carigrada 1623. godine
Život[uredi | uredi kod]
Prije izbora za patrijarha Grigorije IV je služio kao mitropolit Amasije. U vrijeme izbora je bio slijep na jedno oko, te je imao nadimak Stravoamaseias (grčki: Στραβοαμασείας), odnosno Amasijski slijepac.[1]
Njegovo kratkotrajno stolovanje je započelo u vrijeme eskalacije sukoba katolika i protestanata u tadašnjoj Evropi, a koje se preko ambasadora tih država na osmanskom dvoru odrazilo i na samu Patrijaršiju. Katolički ambasadori Francuske, Austrije i Mletačke Republike su uspjeli nagovoriti velikog vezira da 16. aprila 1623. smijeni Grigorijevog prethodnika Kirila I, optuživanog za sklonost kalvinizmu. Na njegovo mjesto je imenovan Grigorije IV, kojeg se smatralo daleko sklonijim katolicima. [2]
Grigorije IV se, međutim, pokazao nesposobnim te nije mogao platiti uobičajenu tarifu (pešteš) za imenovanje osmanskom sultanu.[2] Drugi mitropoliti i episkopi su bili nezadovoljni time što ga nije kanonski izabrao Sveti sinod. Zbog toga je 18. juna 1623. Sveti sinod svrgnuo Grigorija IV i formalno izabrao Antima II na njegovo mjesto.[1]
Grigorije IV je nakon toga prognan na Rodos.[3] Datum njegove smrti nije poznat.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 C. Emerau (1926). „Lucar Cyrille”. Dictionnaire de Theologie Catholique. 9. Paris: Letouzey et Ané. 1005-6.
- ↑ 2,0 2,1 Frazee, Charles (2006). Catholics and sultans : the church and the Ottoman Empire, 1453-1923. London: Cambridge University Press. str. 85. ISBN 0-521-02700-4.
- ↑ Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 39. ISBN 978-1-4344-5876-6.