Gradovi-banje u Evropi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Gradovi-banje u Evropi
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Karlovy Vary Czech.jpg
 Austrija  Belgija  Njemačka
 Češka (Karlove Vari na slici) Italija
 Velika Britanija  Francuska
Registriran: 2021.
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ii, iii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Gradovi-banje u Evropi su jedanaest banjskih gradova, lociranih u sedam evropskih zemalja, koji su kao transnacionalno serijsko vlasništvo proglašeni za svjetsku baštinu. Svi ovi gradovi su se razvili oko prirodnih izvora mineralne vode.[1]

Prilikom verifikacije korištena su dva kriterija.

Kriterij (ii)[uredi - уреди | uredi kôd]

Velike banje Evrope pokazuju važnu razmjenu inovativnih ideja koje su uticale na razvoj medicine, balneologije i aktivnosti u slobodno vrijeme od oko 1700. do 1930-ih godina. Ova razmjena je opipljivo izražena kroz urbanu tipologiju usredsređenu na prirodne mineralne izvore i posvećenu zdravlju i razonodi. Te su ideje uticale na popularnost i razvoj banjskih gradova i balneologije širom Evrope i u drugim dijelovima svijeta.

Istovremeno su postale dio eksperimentisanja kako bi ostajale u korak sa svojim konkurentima prilagođavajući se promenljivim ukusima, osetljivostima i zahtjevima posjetilaca. Osim liječnika, glavni nosioci prijenosa bili su arhitekti, dizajneri i vrtlari koji su stvarali izgrađeno i "prirodno" okruženje koje uokviruje banjski život. Kao rezultat toga, banja prikazuje važne primjere banjske arhitekture (vodoskoci, pijace ('trinkhalle'), kolonade i galerije dizajnirane da iskoriste prirodne resurse mineralne vode i da omoguće njenu praktičnu upotrebu za kupanje i piće.

Kriterij (iii)[uredi - уреди | uredi kôd]

Velike banje Evrope izuzetno svjedoče o evropskom banjskom fenomenu, koji vuče korijene iz antike, ali je svoj najveći izraz dobio od oko 1700. do 1930-ih godina. 'Uzimanje lijeka', bilo eksterno (kupanjem) ili iznutra (pijenjem i udisanjem) uključivalo je visoko strukturiran i vremenski određen dnevni režim i kombinaciju medicinskih aspekata i slobodnog vremena, uključujući zabavu i društvene aktivnosti (npr. kockanje, pozorište, muzika , ples) kao i bavljenje fizičkim vježbama u vanjskom terapeutskom banjskom pejzažu.

Ovi parametri direktno su utjecali na prostorni raspored banjskih gradova te na oblik i funkciju banjskih zgrada ili „banjske arhitekture“. Urbani parkovi i šetališta omogućili su ljudima koji su uzimali lijek „da vide i budu viđeni“ od strane drugih.

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]