Prijeđi na sadržaj

Gradačačka tvrđava

Izvor: Wikipedija

Gradačačka tvrđava se nalazi u Gradačcu i nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 2. do 8. novembra 2004. godine donijela je odluku da se tvrđava proglasi za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. [1]

Nacionalni spomenik čine: bedemi, objekti unutar bedema - Gornji grad sa kulom Husein–kapetana Gradaščevića i Donji grad sa sahat–kulom, zgradom Gradske biblioteke, radio-stanice i muzeja, zgradom gimnazije i predmetima iz muzejske zbirke koji su upisani u inventarnu knjigu Muzeja. Nacionalni spomenik predstavlja potencijalno nalazište pokretnog arheološkog materijala.

Historija

[uredi | uredi kod]

Oko 1710. godine, a sigurno prije 1730. godine, iz agaluka je izrasla kapetanija koja je imala 300 plaćenih vojnika, raznih rodova vojske. Ovoj kapetaniji su pripadala i utvrđenja Soko kod Gračanice i Srebrenik. Sva tri grada ove kapetanije bila su dobro snabdjevena topovima kao i svim rodovima vojske. Prema izvještaju iz perioda između 1718. i 1739. godine, gradačačka tvrđava je prilično čvrsto zidana i okružena jarkom. Bila je osigurana sa tri baterije sa po 15 teških topova.

Kada je granica Osmanskog carstva utvrđena na Savi (definitivno odredbama Beogradskog mira 1739. godine), Gradačac dobija na značaju.[2]

Prema istorijskim podacima tvrđava je dobila današnji izgled, između 1765. i 1824. godine.[3]

Tvrđava je postojala decenijama i bila je renovirana više puta od vremena Mehmed-kapetana Gradaščevića 1765. godine.[4] Osman-kapetan Gradaščević i njegov sin Murat-kapetan Gradaščević su također radili na tvrđavi 1808. i 1818.–19. godine.[2]

Tvrđava ima dvije cjeline: Donji grad i unutar njega Gornji grad. Cijeli kompleks je opasan bedemima koji zatvaraju površinu od 3500 m2. Pojedini dijelovi bedema i kule cijelog kompleksa građeni mnogo pažljivije klesanim kamenom nego mnogi drugi gradovi istog doba u Bosni. Prostor Starog grada ima oblik nepravilnog četverougaonika sa dužinom stranice od oko 180 – 200 m

Centralni objekat unutar široko razvedenih bedema je od opeke sagrađena trospratna Gradačačka kula s tornjem na vrhu, visoka oko 18m koja je služila u funkciji utvrđenog kapetanova dvora. Predstavlja tip dvorca feudalca, utvrđenog radi sigurnosti. Na arhitekturu objekta umnogome su utjecale promjene namjene. Na sve četiri strane zadnjeg sprata prvobitno je stajao drveni doksat. Iznad ulaza je također stajao jedan, najvjerovatnije trostrani doksat. Kula se sastoji iz dva dijela: glavne građevne mase sa tri etaže (dimenzija 12,50 m x 15,50 m) i i tornja (7,18 x 7,70 m) koji zadire sa istočne strane ove mase i nadvisuje je sa još tri etaže. Visina tornja je 18,20 m.

U kompleksu se također Gradačačka sahat-kula. Tvrđava ima tri ulaza osigurana kapi-kulama.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „Stari grad u Gradačcu”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano iz originala na datum 2021-02-14. Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  2. 2,0 2,1 „Hazim Šabanović: BOSANSKI PAŠALUK”. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. „Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI”. Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. „Hamdija Kreševljaković, KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI”. Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991. Pristupljeno 9. 2. 2016.