Goran Čengić
Država | SFR Jugoslavija Bosna i Hercegovina | |
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Datum rođenja | 1946. | |
Mjesto rođenja | Sarajevo, Bosna i Hercegovina (tada FNR Jugoslavija) | |
Datum smrti | 14. lipnja 1992. | |
Mjesto smrti | Sarajevo, Bosna i Heregovina | |
Profesionalni klubovi | ||
Godina | Klub | Uta. (gol.) |
1963 – – – |
RK Bosna RK Mlada Bosna RK Crvena zvezda |
|
Reprezentacija | ||
Godina | Uta. (gol.) | |
– | SFR Jugoslavija |
Goran Čengić (Sarajevo, 1946. – Sarajevo, 14. juna 1992.) bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački rukometaš i reprezentativac SFR Jugoslavije. Rođen je u Sarajevu, gdje je i započeo rukometnu karijeru (RK Bosna, RK Mlada Bosna), a kasnije je igrao još i za Crvenu zvezdu. Sredinom 1992. godine, Čengić je tragično ubijen od strane Veselina Vlahovića, nakon što je stao u obranu svog susjeda, Husniju Ćerimagića.
Rani život i rukometna karijera[uredi | uredi kod]
Goran Čengić rodio se 1946. godine u Sarajevu. Njegovi roditelji, Ferid (Fićo) i Nataša (djevojački Zimonjić), bili su partizani u Drugom svjetskom ratu. Otac mu je bio prvi gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata, a kasnije je sedam godinja proveo na Golom otoku, jer je odbio naređenje partije da uhapsi svoje prijatelje. Ime je dobio po Ivanu Goranu Kovačiću, uglednom hrvatskom pjesniku i istaknutom partizanu, kog su 1943. godine ubili četnici. Bio je najstariji od trojice braće, a mlađa braća su mu bili Rodoljub (1956.) i Igor (1958.). Obitelj Čenigć je stanovala u gradskoj četvrti Grbavica.
U mladosti se bavio rukometom, a 1963. godine, sa 17 godina, igrao je za ekipu RK Bosne, kada su nakon pobjede nad bjelovarskim Partizanom u produžecima osvojili prestižnu titulu u finalu Kupa Jugoslavije. Paralelno s rukometom, Čengić je završio studije na Likovnoj akademiji u Sarajevu, smjer industrijski dizajn. Oženio se Goranom i imao dva sina, Vladimira i Srđana.
Smrt[uredi | uredi kod]
Dana 14. lipnja 1992. godine, kriminalac Veselin Vlahović ubio je Gorana Čengića u Sarajevu, nakon što je ovaj pokušao zaštiti svog starog susjeda, profesora Husniju Ćerimagića. Goran je u to vrijeme boravio sam u ratnom Sarajevu; supruga je sa sinovima već bila otišla u Beograd, a Goran im se trebao uskoro pridružiti. Prijatelji su mu savjetovali da s ulaznih vrata skine pločicu s natpisom Čengić i da stavi majčino djevojačko prezime, Zimonjić. Čuvši da se nešto događa na stepeništu zgrade, otvorio je svoja vrata i, vidjevši naoružane muškarce kako odvode susjeda, povikao je na njih. Vidjevši Čegnića, Vlahović ga je oteo i odveo, zajedno s Ćerimagićem. Upucao ih je obojicu i bacio na smetlište. Goran je umirao dva dana, a onda se ubojica, posumnjavši da je Goran živ, vratio i dokrajčio ga. Goranovo tijelo je pronađeno nakon devet godina u jami ispod Trebevića i pokopano.[1]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Светигора, број 279., октобар 2019., Дјеца светог Петра дабробосанског. Цетиње: Светигора. 2019.. str. 58.-61..
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- „Goran Čengić ubijen jer je spašavao komšiju Husniju”. Dnevni avaz. 8 March 2013. Arhivirano iz originala na datum 14 May 2013.
- Greble, Emily (2011). Sarajevo, 1941–1945: Muslims, Christians, and Jews in Hitler's Europe. Ithica: Cornell University Press. ISBN 0-8014-4921-9.
- Đugum, Aida (10 February 2013). „Nagrade "Duško Kondor": Časni ljudi u nečasnom vremenu”. Radio Free Europe / Radio Liberty.
- „Junaci bez ulica: Goran Čengić”. Radio Sarajevo. 22 July 2011. Arhivirano iz originala na datum 14 May 2013.
- „Počast heroju Goranu Čengiću”. Slobodna Bosna. 8 March 2013.