Giuseppe Valadier

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giuseppe Valadier
Neoklasicizam

Portret Giuseppea Valadiera
Biografske informacije
Rođenje Rim, 1762.
Smrt Rim, 1839
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje arhitektura
Znamenita djela

Giuseppe Valadier (Rim, 1762.. - Rim, 1839), bio je talijanski arhitekt koji je djelovao u Rimu od pontifikata Pia VI. do Burbonske restauracije. Kao metodični sljedbenik Palladijeva djela i tadašnjih francuskih iskustava bio je jedan od najvećih rimskih neoklasicističkih arhitekata.[1] Najznačajnija djela su mu fasada rimske crkve San Pantaleo (1806) i rekonstrukcija Piazze del Popolo i Parka Pincio 1824.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Njegovi preci bili su Francuzi koji su se 1714. doselili u Rim, otac Luigi bio je zlatar, pa je i Giuseppe izučio taj zanat i nastavio raditi u radionici svoga oca sve do 1827. Paralelno je studirao arhitekturu i radio na toj karijeri, tako da je 1781. imenovan je arhitektom Svete palače (Vatikana), zatim je 1786. proglašen komornikom; a od 1810. bio je jedan od direktora za javne radove arhitekturu. Karijeru je završio kao nastavnik na Accademia di San Luca (1821.-37.).[1]

Njegov prvi važniji rad bila je rekonstrukcija Urbinske katedrale izveden 1789. U Rimu je izradio zanimljiv projekt za Palazzo Braschi (1788-90), između 1800-17 radio je na vili princa Poniatowskog, a nakon tog 1805. na obnovi Mosta Milvio.[1] Zatim je podigao fasade za rimske crkve San Pantaleo (1806) i San Rocco (1834). Sve vrline njegova karaktera i talenta vide se na Piazza del Popolo i Parka Pincio na kojem je radio od 1816. od 1824.[1]

U Ceseni je između 1814.-25. sagradio crkvu Santa Cristina.[1]

Između 1824.-31. radio je zajedno sa Bertelom Thorvaldsenom na njegovoj grobnici za papu Pia VII. u Bazilici sv. Petra. [1] U posljednjim godinama svog života posvetio se uglavnom obnovi antičkih spomenika (Titov slavoluk, 1819-1821, Portunov hram 1829-35).[1]

Svoja predavanja na Akademiji sv. Luke sistematizirao je i objavio između 1828-39.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Valadier, Giuseppe" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/giuseppe-valadier. pristupljeno 1. 03. 2018.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]