Giudicato Gallura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giudicato Gallura
Iudicatus Gallurae
kneževina
[[Bizant|]] Flag of the Greek Orthodox Church.svg
10. vijek1296. Flag of the Republic of Pisa.svg [[Republika Pisa|]]

Grb

Grb

Lokacija
Karta sardinskih guidicata
Glavni grad Civita
Vlada vjerska republika
Historija 10. vijek. - 1296.
 - Uspostavljena 10. vijek
 - Ukinuta 1296.

Giudicato Gallura (talijanski: Giudicato di Gallura), bio je jedan od četiri velika srednjovjekovna guidicata Sardinije (nešto poput evropskih kneževina ili kraljevina), koji je egzistirao od 10. do kraja 13. vijeka. [1]

Giudicato Gallura prostirao se po sjeveroistoku Sardinije, a njegova prijestolnica bila je - Olbia tada zvana Civita.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Elena

Giudicato Gallura iznikao je iz bizantske administrativne jedinice, koja se osamostala nakon što su muslimani osvojili Siciliju - 827 i tako onemogućili komunikaciju između Sardinije i Bizanta.

Od sredine 9. do početka 11. vijeka, malo se zna o Galluri, ali se oko 1050. pojavljuje ime vladara (giudice) Manfreda[2], koji sigurno nije bio prvi samostalni vladar. Suvremeni historiografi pretpostavljaju da su rani vladari Gallure bili guverneri koje je po zadatku slala Republika Pisa u Galluru. Oko 1100. Giudicatom Gallura vlada domaća dinastija Thori, koja je protjerala Pisance, njihov poznati giudice bio je Torgodorio I.

Njega je naslijedio sin - Saltaro, kog je na prijestolju smjenio Ittocorre de Gunale, ali se on nije dugo održao na vlasti, svega tri godine, jer ga je svrgnuo Konstantin II. i tako obnovio Dinastiju Thori. Njegov nasljednik Comita I. oko 1132. morao je prihvatiti supermaciju susjednog Giudicata Logudoro, zbog tog je obnovio veze sa Republikom Pisom da zadrži vlast u rukama porodice, što mu nije uspjelo jer ga je naslijedio Konstantin III. , koji je vjerojatno bio sin Ittocorrea, pa je odtada vlast bila u rukama dinastije Lacon.

Konstantina III. je naslijedio sin Barisone II., koji je 1203 ostavio samo kćer jedinicu - Elenu. To je stvorilo krizu nasljedstva, jer su za njezinu ruku borili brojni suparnici. Kad je nakraju 1206. iz Guglielmo I. iz Giudicata Cagliari napao Galluru - Elena se 1207. udala za Lamberta Viscontija[3][2] iz Pise da tako spasi svoj guidicat. Lamberto je uspio obdraniti Galluru, ali su nakon tog njegovi nasljednici postali nova dinastija.

Vladar susjednog rivalskog Giudicata Logudora - Comita III. od Torresa, sklopio je savez sa Republikom Genovom - 1211. koja ga je trebala podržavati u borbi sa ostalim sardinijskim guidicatima, pa su na taj način htjeli steći kontrolu nad otokom. Logudoro je napao Galluru, a 1212. Gallura je krenula u kontraofenzivu, sukobi na kopnu se produžili su se do 1214., a na moru sve do 1217. kad je sam papa Honorije III intervenirao pa su zaraćene strane potpisale mir.

Nakon Elenine smrti, Lamberto Visconti je nastavio vladati Gallurom, čak se i oženio nasljednicom Giudicata Cagliari, pa je do svoje smrti 1225. vladao u oba guidicata. Nakan njegove smrti Gallurom su vladali njegovi nasljednici kao dinastija Visconti iz Gallure, sa promjenjivom srećom u borbi sa susjednim guidicatima za prevlast nad Sardinijom. Posljednjeg Viscontia - Nina 1287. svrgnula je sa vlasti Republika Pisa i anektirala Galluru, to je bio i kraj tog guidicata.

Republika Pisa vladala je Gallurom do 1324. kad su je morali prepustiti španjolskim Aragoncima.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Giudicato" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/giudicato_res-49a304ed-b6aa-11df-9cd8-d5ce3506d72e/. pristupljeno 02. 06. 2013. 
  2. 2,0 2,1 "I giudicati come regni" (talijanski). Regione Autonoma della Sardegna. http://www.sardegnacultura.it/j/v/258?s=18930&v=2&c=2573&t=7. pristupljeno 02. 06. 2013. 
  3. "Gallura" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/gallura/. pristupljeno 02. 06. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]