Giovanni Ceccarini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giovanni Ceccarini
neoklasicizam

Fontana božice Rima na Piazza del Popolo
Biografske informacije
Rođenje Rim, 1790.
Smrt Rim, 10. februar 1861.
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje skulptura

Giovanni Ceccarini (Rim, oko 1790. – Rim, 10. februar 1861.) bio je talijanski neoklasicistički skulptor.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Školovao se na rimskoj Accademia di San Luca, na kojoj je 1809. osvojio prvu nagradu na natjecanju za najbolji akt, time je vjerojatno privukao pažnju Antonia Canove koji ga je nakon studija zaposlio u svom ateljeu.[1]

Zna se da je 1814. pomagao arhitektu Clemente Falchiju da ukrasi slavoluk podignut na Piazza Venezia u čast povratka pape Pia VII. u Rim 24. maja. Dvije godine kasnije po nalagu i na trošak Canove isklesao je Donatellovu mramornu bistu za kapitolski lapidarij.[1]

Između 1818. i 1824. po crtežima Giuseppe Valadiera, isklesao je skulpture za dvije mramorne fontane na Piazza del Popolo.[1] Jedna je bila Neptunova fontana (talijanski: Fontana del Nettuno) a druga Fontana božice Rima (talijanski: Fontana della dea di Roma). Na tom trgu isklesao je i četiri sfinge koje podupiru egipatski obelisk.

Nekako istovremeno Ceccarini je radio na projektu za novu fontanu na Piazza Colonna, i isklesao gigantsku skulpturu svog mentora Canove. Gigantskoj skulpturi divili su se mnogi suvremenici, koju je Ceccarini izložio u svom ateljeu, ona je istovremeno demonstrirala neporecivu stručnost autora, ali i nedostatak originalnosti u ikonografiji i prikazu pokreta.[1]

Ceccarini se 1829. učlanio u rimsko univerzitetsko Udruženje skulptura i klesara u mramoru, u kom je 1. augusta. 1830. izabran za guvernera. Ponovno je aklamacijom biran 10. jula 1831. i 1. jula 1832. tako da je bio na dužnosti do februara 1834.[1]

O njegovoj aktivnosti nakon 1824. ima malo podataka, ali izgleda da je isklesao dosta bisti i skulptura. Za jednu se zna da se radilo o Rafaelu koju je Ceccarini poklonio građanima Urbina.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]