Giganti

Izvor: Wikipedia
Gigantomahija: Dioniz napada Giganta, atička vaza, 5. stoljeće pne.

Giganti (grč. Γίγαντος, Gigantos) rasa je divova nastala kada je Geja (Zemlja) oplođena krvlju kastriranog Urana. Urana je kastrirao sin Kron, Zeusov otac. Imena Giganata: Alkionej, Atos, Enkelad, Ehion, Klitije i Palant.

Gigantomahija[uredi - уреди]

Gigantomahija (γῐγαντομᾰχία) - primordijalni Giganti, mitološka bića velike snage, željeli su svrgnuti bogove, pa su poveli poznati "Rat Giganata" ili Gigantomahiju. Nagovorila ih je sama Geja jer nije mogla oprostiti sinu Zeusu svrgavanje vlastita oca. Željeli su "osvetiti Titane" i doći navrh Olimpa slažući planine Tesalije, Peliona i Ose jednu navrh druge. Olimpski su bogovi pozvali Herakla jer im je proročanstvo reklo da će ih on pobijediti. Atena je otišla po Herakla koji im je pomogao. Geja je, čuvši to, nastojala sinovima pronaći biljku koja bi ih štitila od ljudskoga oružja, ali je nije uspjela pronaći jer je Zeus zabranio Heliju i božici Mjeseca Seleni da svijet obasjaju svojim svjetlom, a sam je počupao i uništio svaku takvu biljku. Heraklo je prvo ranio najjačeg Giganta Alkioneja otrovnom strijelom, a smrtni mu je udarac zadao bacivši ga preko granice Palene, jer Heraklo je znao da je u rodnoj zemlji taj Gigant besmrtan. Potom je na Klitija bacio planinu užarenog željeza; ti su uspjesi motivirali ostale bogove. Atena je na Enkelada bacila otok Siciliju, a Posejdon je velikim komadom zemlje koji je otkinuo od otoka Koza sravnio u more Polibota (koji se također spominje uz prvih šest giganta) te je tako nastao otok Nizir. Ostale je Gigante Zeus oborio munjama, a potom ih je Heraklo pobio dok su bili ošamućeni. Giganti su, kao i Titani, izgubili bitku, jer bogovi su već bili na vlasti kad je rat pokrenut. Prema jednoj inačici, zatočeni su u Nigdjesvijetu, a prema drugoj bogovi su ih pokopali ispod zemlje gdje njihova komešanja uzrokuju erupcije vulkana i termalne aktivnosti. Čest su motiv na oslikanim vazama iz petog stoljeća.

Enkelad, zlatna stauta u Francuskoj

Eksterni linkovi[uredi - уреди]