Giżycko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giżycko
Pogled na grad i Jezero Niegocin
Pogled na grad i Jezero Niegocin
Koordinate: 54°2′N 21°45′E / 54.033°N 21.750°E / 54.033; 21.750
Država  Poljska
Vojvodstvo Varminsko-mazursko
Povjat grad sa pravom povjata
Gradska prava 1612
Vlast
 - gradonačelnik Wojciech Iwaszkiewicz
Površina
 - Ukupna 13.7 km²[1]
Visina 116[1]
Stanovništvo (2020.)
 - Grad 29,307[1]
 - Gustoća 2,136 / stan. / km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 11-500[1]
Karta
Giżycko na karti Poljske
Giżycko
Giżycko
Pozicija Giżycka u Poljskoj

Giżycko nekad zvan Lec ili Łuczany njemački: Lötzen je grad od 29,307 stanovnika[1] na sjeveroistoku Poljske u Varminsko-mazurskom vojvodstvu.[2]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Giżycko leži u srcu Regije Mazurska jezera poznate po preko 2000 jezera.[3] Kako se prostire duž sjeverne obale Jezera Niegocin, a nešto sjevernije leži veliko jezero Mamry, a južno najveće Śniardwy, zbog tog se smatra poljskom neformalnom prijestolnicom sportova na vodi.

Grad je udaljen stotinjak km istočno od Olsztyna.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Teutonski viteški red je između 1277.-1283. zavladao Regijom Mazurskih jezera. Teutonci su oko 1340. na prevlaci između jezera Niegocin i Kisajno, podigli zamak (jedno krilo je preživjelo do danas). Zamak nazvan Lötzen bio je jedna od graničnih karaula prema Litvaniji.[2] Sredinom 15. vijeka uz zamak je izraslo naselje nazvano Novo selo.[2] To naselje je službeno osnovano 1475. po magdeburškom pravu, a 1612. je dobilo i gradska prava. Od tih vremena počinje lagani razvoj grada, na trasi puteva koji povezuju Lavov, Varšavu i Vilnius sa baltičkim lukama; Gdańsk, Elbląg, Braniewo i Königsberg, kao trgovišta koje je od sredine 16. vijeka održavalo četiri velika godišnja sajma.[2]

Od 1525. njime vlada Prusko vojvodstvo, stanovnici postaju evangelici a vremenom jača germanizacija.[4]

Tatari su 10. februara 1657. napali i zapalili Lötzen, pa je od njega ostao samo zamak, vijećnica i crkva. Preko hiljadu stanovnika je pobijeno ili zarobljeno i prodano kao roblje, pa je grad praktički prestao postojati.[2]

Od kad je 1701. osnovana Kraljevina Pruska, izmjenili su se pravci trgovačkih ruta, jer se Lötzen našao na periferiji kraljevine pa je počeo stagnirati.[2]

Tokom Sedmogodišnjeg rata - Lötzen je 1758. okupirala ruska vojska.

Druga polovica 19. vijeka donijela je poboljšanje kvalitete života stanovnika Lötzena i okolice, između 1843.-1851. izvedeni su veliki javni radovi na utvrdi Boyen. U periodu 1854. - 1857. najveća Mazurska jezera povezana su kanalima, pa je odtad njima moguće ploviti, pored tog izgrađena je i gusta mreža asfaltiranih cesta i željeznička pruga do Königsberga. Zbog tog se i stanovništvo Lötzena značajno povećalo, od 3.562 1871. do 6.962 - 1910.[2]

Za Prvog svjetskog rata ruska vojska je dvaput napala Lötzen, ali je Utvrda Boyen izdržala opsade. Za vrijeme dviju Bitaka kod Mazurskih jezera (jesen 1914. / zima 1915.), Lötzen je bio sjedište štaba maršala Paula von Hindenburga (kasniji predsjednik Weimarske Republike).[2]

U Međuratnom periodu Lötzen je izrastao u mondeni resort uz jezero, pa je do 1925. već imao 10 984 stanovnika, a 1939. - 16 288.[2]

Još 1827. oko 74% stanovnika Lötzena i okolice izjašnjavalo se da im poljski maternji jezik, krajem 19. vijeka njihov broj je spao na 14%, a između 1903.-1912. na svega 3%. Zbog tog su na plebiscitu održanom 11. jula 1920. ogromna većina od tadašnjih 29.378 stanovnika Lötzena, glasala za ostanak u Njemačkoj, a svega 9 da postane Poljski.[2]

Lötzen je odmah nakon rata prezvan u staro mazursko ime - Lec, od augusta 1945. počelo se koristiti i ime - Łuczany. Današnje ime - Giżycko dala mu je Komisija ministarstva javne uprave za imena.[2]

Privreda i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Giżycko je prije svega turistički resort, dakle grad hotela, pansiona, restorana, ali manjim dijelom i grad prehrambene industrije (mljekara, konzerviranje riba). On je i grad sa malim remontnim brodogradilištem i marinom.

Najveća znamenitost grada je zamak građen od 14. do 16. vijeka (djelomično rekonstruiran 1614.). Od njega je ostalo sačuvano jedino kasnorenesansno krilo. U okolici Giżycka nalazi se Rezervat prirode Perkuny. [4]

Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Giżycko ima ugovore o partnerstvu sa slijedećim gradovima;[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]