Prijeđi na sadržaj

Gheorghe Hagi

Izvor: Wikipedija
Gheorghe Hagi
Lični podaci
Datum rođenja5. veljače 1965. (1965-02-05) (dob: 61)
Mjesto rođenjaRumunija Săcele, Rumunjska
(tada Rumunija NR Rumunjska)
Visina1.74 m
Pozicijaofenzivni vezni
Omladinski pogoni
1975 – 1980
1980 – 1982
Rumunija Constanța
Rumunija Luceafărul București
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1982 – 1983 Rumunija Constanța 18 (7)
1983 – 1986 Rumunija Sportul Studențesc 108 (58)
1986 – 1990 Rumunija Steaua București 97 (76)
1990 – 1992 Španija Real Madrid 64 (16)
1992 – 1994 Italija Brescia 61 (14)
1994 – 1996 Španija Barcelona 36 (7)
1996 – 2001 Turska Galatasaray 132 (59)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1983 – 2000 Rumunija Rumunjska 124[a] (35)
Trenirani klubovi
2001 Rumunija Rumunjska
2003 Turska Bursaspor
2004 – 2005 Turska Galatasaray
2005 – 2006 Rumunija Politehnica Timișoara
2007 Rumunija Steaua București
2010 – 2011 Turska Galatasaray
2014 – 2020 Rumunija Viitorul Constanța
2021 – 2025 Rumunija Farul Constanța
2026 – Rumunija Rumunjska
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 21.4.2026.

Gheorghe Hagi (rumunski izgovor:  [ˈɡe̯orɡe ˈhadʒʲ]  ( poslušajte); Săcele, 5. veljače 1965.),[1] bivši rumunjski nogometaš i reprezentativac, aktualni trener i izbornik Rumunjske. Igrao je na poziciji ofenzivnog veznog, a tijekom 1980-ih i 90-ih smatran je jednim od najboljih nogometaša na svijetu. Navijači Galatasaraya, gdje je Hagi završio svoju karijeru, prozvali su ga Comandante (srpskohrvatski: "Zapovjednik"), dok je među rumunjskim navijačima poznat kao Regele (srpskohrvatski: "Kralj"). Komentatori i analitičari prozvali su ga "Maradonom s Karpata" zbog činjenice da je bio kreativni razigravač poznat po driblingu, tehnici, viziji, dodavanjima i šutevima.[2][3][4]

Nakon što je započeo karijeru u rodnoj Rumunjskoj, prvo u FC Constanți, a onda u Sportul Studențescu i Steaui, igrao je u Real Madridu i Barceloni u Španjolskoj, u Bresciji u Italiji te u Galatasarayu u Turskoj. Hagi je jedan od malobrojnih nogometaša koji su igrali i u Real Madridu i Barceloni. Tijekom karijere je osvojio niz naslova igrajući u četiri različite zemlje: sa Steauom je osvojio dva naslova prvaka Rumunjske, dva rumunjska kupa te Europski superkup (uz finale Europskog kupa 1989. godine), s Realom i Barcelonom po jedan španjolski superkup, s Brescijom jedan Anglo-talijanski kup, dok je s Galatasarayem osvojio četiri naslova prvaka, dva Turska kupa, dva superkupa, jedan Kup UEFA i još jedan Europski superkup.

Na međunarodnoj razini, Hagi je predstavljao Rumunjsku na tri Svjetska1990., 1994. (gdje je bio izabran u idealnu momčad prvenstva nakon što je Rumunjskoj pomogao doći do četvrtfinala) i 1998. – i tri Europska prvenstva1984., 1996. i 2000. godine. U periodu od 1983. do 2000. skupio je 124 nastupa za reprezentaciju,[a] što ga stavlja na drugo mjesto liste igrača s najviše nastupa za reprezentaciju, iza Dorinela Munteanua; s 35 postignutih golova dijeli prvo mjesto s Adrianom Mutuom kao najbolji strijelac u historiji rumunjske reprezentacije.

Hagi uživa status nogometnog heroja u rodnoj Rumunjskoj, ali i u Turskoj. Rekordnih je sedam puta proglašen za nogometaša godine u Rumunjskoj, a smatra se jednim od najboljih igrača svoje generacije.[7][8] Šest je puta bio nominiran za Zlatnu loptu, a najbolji rezultat bilo mu je četvrto mjesto iz 1994. godine.[9] U studenom 2003. godine, u sklopu proslave 50. obljetnice UEFA-e, Rumunjski nogometni savez izabrao ga je za svog Zlatnog igrača, odnosno kao svog najboljeg igrača u prethodnih 50 godina.[10] Godinu dana kasnije, Pelé ga je stavio na popis 125 najboljih živućih nogometaša.[11] Još od ranije, točnije 1999. godine, časopis World Soccer Magazine stavio ga je na 25. mjesto svoje liste 100 najboljih igrača XX. vijeka.

Nakon umirovljenja 2001. godine, Hagi se posvetio trenerskom poslu. Prvo je bio izbornik rumunjske reprezentacije, a onda je vodio nekoliko klubova u Turskoj i Rumunjskoj, odnosno Bursaspor, Galatasaray, Politehnicu Timișoara, Steauau, Viitorul Constanțu i Farul Constanțu. Godine 2009. utemeljio je klub Viitorul Constanțu, koji je vodio od 2014. do 2020. godine kao trener. Od 2026. godine izbornik je rumunjske reprezentacije, naslijedivši na tom mjestu Mirceu Lucescua.

Također je utemeljio i nogometnu akademiju koja nosi njegovo ime, najveću u jugoistočnoj Europi.[12]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Neki izvori navode da je imao 125 nastupa, međutim Rumunjski nogometni savez od 2007. godine više ne računa neslužbenu prijateljsku utakmicu protiv U-23 reprezentacije Ekvadora od 22. siječnja 1984. godine, u kojoj je Rumunjska pobijedila 3:1 u gostima, među službene utakmice.[5][6]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „Gheorghe Hagi”. Turkish Football Federation. Pristupljeno 21 December 2020. 
  2. „Romania and Gala's commander and king”. FIFA. 17 August 2013. Arhivirano iz originala na datum 5 November 2019. Pristupljeno 18 November 2013. 
  3. „Gheorghe HAGI”. FIFA.com. Arhivirano iz originala na datum 12 March 2014. Pristupljeno 3 October 2017. 
  4. „Gheorghe Hagi: The Maradona of the Carpathians”. ESPN FC. 21 May 2010. Pristupljeno 10 September 2015. 
  5. "Gheorghe Hagi – Century of International Appearances". RSSSF. Retrieved 17 July 2012.
  6. Gheorghe HAGI Arhivirano 20 May 2012 na Wayback Machine-u. FRF. Retrieved 17 July 2012.
  7. „Hagi, pe locul 35 în topul celor mai buni fotbaliști ai secolului” (ro). 7 November 2007. 
  8. „World Soccer 100 Players of the Century”. England Football Online. 
  9. Pierrend, José Luis (1 February 2006). „European Footballer of the Year ("Ballon d'Or") 1994”. RSSSF. Pristupljeno 15 December 2020. 
  10. „Golden Players take centre stage”. UEFA. 29 November 2003. Arhivirano iz originala na datum 12 March 2004. Pristupljeno 4 May 2009. 
  11. „Pele's list of the greatest”. BBC Sport. 4 March 2004. Pristupljeno 18 November 2013. 
  12. „Suma fabuloasă pe care Gică Hagi a investit-o în Academie şi facilităţile incredibile din complex” (ro). Gazeta Sporturilor. 10 July 2015. Pristupljeno 11 July 2015. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]