George Cecil Ives
George Cecil Ives (1. oktobra 1867. u Njemačkoj - 4. juna 1950.) bio je engleski pjesnik, pisac, kazneni reformator i rani zagovornik reforme zakona o homoseksualnosti.
Život i karijera[uredi | uredi kod]
Ives je bio vanbračni sin engleskog oficira i španjolske barunice. Odgojila ga je njegova baka po ocu, Emma Ives. Živjeli su između Bentwortha u Hampshireu i juga Francuske.
Ives se školovao kod kuće i na Magdalene College, Cambridge, gdje je počeo skupljati 45 svezaka spomenara (između 1892. i 1949. godine). Ovi se albumi sastoje od isječaka na teme kao što su ubojstva, kazne, nakaze, teorije zločina i kažnjavanja, transvestizam, psihologija roda, homoseksualnost, rezultati kriketa i pisma koja je pisao u novinama. Interes za kriketom doveo ga je do odigravanja jedne prvoklasne kriket utakmice za kriket klub Marylebone 1902. godine.[1]
Ives je upoznao Oscara Wildea u Authors' Clubu u Londonu 1892. godine.[2] U tom je periodu već radio na suzbijanju diskriminacije homoseksualaca što naziva "Ciljem". Nadao se da će se Wilde pridružiti "Cilju", ali bio je razočaran.[3] 1893. Lord Alfred Douglas, s kojim je imao kratku vezu, upoznao je Ivesa s nekoliko oksfordskih pjesnika koje je Ives također pokušao regrutirati.
Do 1897. godine Ives je stvorio i osnovao Chaeronea Red, tajno društvo za homoseksualce koje je dobilo ime po mjestu bitke u kojoj je sveti Band u Tebi konačno uništen 338. pne. Članovi su bili Charles Kains Jackson, Samuel Elsworth Cottam, Montague Summers i John Gambril Nicholson.[4]
Iste godine, Ives je posjetio Edwarda Carpentera u Millthorpeu. To je bio početak njihovog prijateljstva.
1914. godine Ives je zajedno s Edwardom Carpenterom, Magnusom Hirschfeldom, Laurenceom Housmanom i drugima osnovao Britansko društvo za proučavanje seksualne psihologije. Također, Ives je održavao kontakt s drugim progresivnim psiholozima poput Havelocka Ellisa i profesora Cesarea Lombrosa .
Teme kojima se Društvo bavilo u predavanjima i publikacijama uključivale su: promociju znanstvenog proučavanja spola i racionalniji odnos prema seksualnom ponašanju; problemi i pitanja povezana sa seksualnom psihologijom (s medicinskog, pravnog i sociološkog aspekta), kontrolom rađanja, pobačajem, sterilizacijom, spolnim bolestima i svim aspektima prostitucije. 1931. organizacija je postala Britansko seksološko društvo. Ives je bio arhivist Društva čije papire danas drži Harry Ransom Center na Teksaškom univerzitetu u Austinu.
Ives je bio član Humanitarne lige, radikalne zagovaračke grupe, koja je djelovala između 1891. i 1919. godine.[5]
Ives je također posjetio zatvore širom Europe i specijalizirao se za proučavanje kaznenih metoda, posebno engleske. Predavao je i objavljivao knjige na tu temu. Umro je u Londonu, ali je sahranjen u selu Bentworth u Hampshireu.
Ivesovi papiri[uredi | uredi kod]
Nakon njegove smrti 1950, George Ives je ostavio veliku arhivu koja je pokrivala njegov život i rad između 1874. i 1949. godine. Papire je 1977. Godine kupio istraživački centar Harry Ransom s Univerziteta Texas u Austinu. Podijeljeni su u četiri odjeljka kako slijedi:
I. Prepiska, 1874–1936.[uredi | uredi kod]
Ovaj odjeljak sadrži pozive i pisma u vezi s Ivesovim spisima i predavanjima o reformi zatvora, sodomiji, Britanskom društvu za proučavanje seksualne psihologije i drugim temama. Dopisnici Ivesa su Adolf Brand, Oscar Browning, Edward Carpenter, Havelock Ellis, Norman Gale, Augustus Hare, Ernest Jones, Cesare Lombroso, CM North, Reggie Turner i Edward Westermarck .
II. Works, 1897–1937.[uredi | uredi kod]
Ovaj odjeljak grupira primjere Ivesovih objavljenih djela, predavanja, bilježaka i uzoraka stihova, i kao strojopise i kao holografe. Teme koje su zastupljene uključuju: reformu zatvora, zločin i kažnjavanje, povijesni pogledi na seksualnost, religija.
III. Dnevnici, 1886–1949.[uredi | uredi kod]
Glavninu materijala čini 122 toma dnevnika koje je Ives vodio od devetnaeste godine do otprilike šest mjeseci prije smrti u osamdeset drugoj godini. Većina dnevnika ima dnevne zapise za period od 20. decembra 1886. do 16. novembra 1949. Pogled koji Ives pruža u svom dnevniku o životu engleskog homoseksualca više srednje klase od kraja devetnaestog vijeka do sredine dvadesetog vijeka posebno je zanimljiv za razumijevanje homoseksualnog pokreta u Engleskoj u to vrijeme. Sadržaj varira od opisnih utisaka o društvenim događajima do detaljnih ispitivanja njegovih prijatelja i poznanika, analiza postupanja s kriminalcima i rada zatvora. Od trinaestog sveska Ives je indeksirao svoje dnevnike i često ih je koristio kad se pripremao za predavanje ili druge tekstove.
IV. Razno, 1888–1949.[uredi | uredi kod]
Ovo poglavlje sadrži pravila i vosak pečat utiske za Reda Heroneje, zajedno s bibliotekom katalog za Britansko društvo za proučavanje Sex psihologiju, i spomenar mišljenja i labave klipinge za tri Ives 'knjiga, Eros' Throne ( 1900), Istorija kaznenih metoda (1914) i Prepreke ljudskom napretku (1939). Postoji i galijski dokaz predgovora Georgea Bernarda Shawa engleskim zatvorima danas (1922), prije izmjena.
Tombole[uredi | uredi kod]
On je bio model za Raffles, izmišljenog viktorijanski gospodin lopov, prema Andrew Lycett .[6] Lycett kaže da je tvorac Rafflesa, EW Hornung, "možda nije razumio ovu seksualnu stranu Ivesovog lika", ali da Raffles "uživa u izuzetno intimnoj vezi sa svojim pomoćnikom Bunny Mandersom".
Bibliografija[uredi | uredi kod]
Stihovi[uredi | uredi kod]
- Knjiga lanaca (1897.)
- Erosovo prijestolje (1900.)
Non-fiction[uredi | uredi kod]
- Kaznene metode u srednjem vijeku (1910.)
- Liječenje zločina (1912.)
- Istorija kaznenih metoda: zločinci, vještice, luđaci (1914.)
- Spol, struktura i "ekstraorganske" navike određenih životinja (1918.)
- Nastavak proširenja krivičnog zakona (1922.)
- Engleski zatvori danas (Izradio GB Shaw; 1922.)
- Grčko-rimski pogled na mladost (1926.)
- Prepreke ljudskom napretku (1939.)
- Nevolje adolescenta
Fikcija[uredi | uredi kod]
- Nestali baronet (1914.)
Literatura[uredi | uredi kod]
- George Cecil Ives, Radovi: 1874.–1949. Arhivirano 2012-02-10 na Wayback Machine-u u Harry Ransom Centru na Teksaškom univerzitetu u Austinu
- Vodič za ružičaste plakete u Londonu, Michael Elliman i Frederick Roll, Gay Men's Press, 1986,ISBN 0-85449-026-4. p108
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Player profile: George Ives”. CricketArchive. Pristupljeno 28. travnja 2014.
- ↑ Brand, Adolf; Browning, Oscar; Carpenter, Edward; Cazalett, William Marshall; Ellis, Havelock; Evans, Caroline A.; Gale, Norman; Hare, Augustus J. C. (Augustus John Cuthbert) i dr.. „George Cecil Ives: An Inventory of His Papers at the Harry Ransom Center”. Pristupljeno 2020-03-10.
- ↑ Terry. „Gay Influence: George Cecil Ives”. Pristupljeno 2020-03-10.
- ↑ „Knitting Circle George Ives”. Arhivirano iz originala na datum 2007-01-15. Pristupljeno 2020-03-10.
- ↑ Weinbren, Dan (1994). „Against All Cruelty: The Humanitarian League, 1891-1919”. History Workshop (38): 86–105. ISSN 0309-2984. JSTOR 4289320.
- ↑ The Man who created Sherlock Holmes: The Life and Times of Sir Arthur Conan Doyle by Andrew Lycett pages 229–230 (2007, Weidenfeld & Nicolson, London & Viking, New York) ISBN 0-7432-7523-3
Povezano[uredi | uredi kod]
- London i kultura homoseksualnosti 1885–1914, Matt Cook, Cambridge University Press, 2003,ISBN 978-0-521-82207-7 |ISBN 0-521-82207-6
- Katalog knjiga Elysium s opisom Ivesovih bilježnica
- Čovjek ugrize Man Ives Scrapbooks uredio Paul Sieveking, Jay Landesman Publishers, 1981.
- Oxfordski rječnik nacionalne biografije