Geografija Francuske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Geografija Francuske
France (orthographic projection).svg
Kontinent Europa
Regija Zapadna Europa
Koordinate 47°00′N, 2°00′E
Površina 673,801 km² (42. po veličini)
Obalna crta Ukupno 4,668 km:
Granice Ukupno 3,966.2 km:
Najviša točka Mont Blanc
(4,808 m n. v.)
Najniža točka delta Rhône
(-2 m)
Najduža rijeka Loire
(1,012 km)
Najveće jezero Ženevsko jezero
(582 km²)
Najveći otok Nova Kaledonija
(16,372 km²)

Najveći dio Francuske nalazi se u Zapadnoj Europi. Na sjeveroistoku, graniči s Belgijom i Luksemburgom, s Njemačkom i Švicarskom na istoku, na jugoistoku s Monakom i Italijom te na jugu sa Španjolskom i Andorom. Sjeverne i zapadne obale Francuske izlaze na Atlantski ocean (odnosno Biskajski zaljev i La Manche), a južne na Sredozemno more (Lionski zaljev i Ligursko more). U sastavu Francuske je sredozemni otok Korzika te više od 20 prekomorskih departmana i zavisnih teritorija.

Metropolitanska Francuska zauzima oko 547,030km², po čemu je najveća država Europske unije. Zbog specifičnog izgleda geografske mape, Francusku popularno nazivaju "Heksagon" (fr. l'Hexagone).

Reljef[uredi - уреди | uredi izvor]

U Francuskoj postoje raznovrsni oblici reljefa – od primorskih ravnica na sjeveru i zapadu do lančanih planina na jugu i jugoistoku zemlje. Na jugu, Francuska je od Pirinejskog poluotoka odvojena lancem Pirineja, a na jugoistoku je prirodno ograničena Alpama. Mont Blanc, visok 4,807m, drugi je najviši vrh Europe i najviši vrh u njenom zapadnom dijelu, a nalazi se na granici Francuske i Italije. Ovdje su rijeke stvorile duboke doline, a glečeri koji su i zauzimali u ledenom dobu su ih dodatno proširili i produbili. Za razliku od Alpa, Pirineji u ledenom dobu nisu bili toliko podložni glacijaciji, pa tu nema velikih glečera, jezera i dolina koji su karakteristični za Alpe. Zbog visine Pirineja, putevi između Španjolske i Francuske su vrlo ograničeni. Alpe se prema sjeveru nastavljaju na Jursko gorje, koje su granica prema Švicarskoj. U centralnom dijelu Francuske nalazi se Centralni masiv, valovita visoravan visoka prosječno od 800 do 1,000 metara, s koje se mjestimično uzdižu ugasli vulkani visine do 1,900 m. Doline rijeka Rhône i Saône odvajaju ove gromadne planine od Alpa. Druga grupa starih gromadnih planina su Vogezi, čija visina ide do 1,200m. Dolina Rajne dijeli Vogeze od Schwarzwalda u Njemačkoj.

Ostatak Francuske čine nizine. Na sjeveru se nalazi Pariški bazen, u kojem je smješteno privredno i populacijsko središte Francuske. Parišku kotlinu okružuju Armorikanski masiv, Centralni masiv, Vogezi i Ardeni. Oko Pariza postoji sistem koncentričnih grebena, koji razdvajaju uske ravnice. Na jugozapadu, u podnožju Pirineja, nalazi se Akvitanska nizina, koja se široko otvara prema moru. Akvitanska nizina je ravnica s plodnim zemljištem.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Klimatske prilike u Francuskoj su vrlo raznovrsne. Za zapad i sjever države svojstvena je oceanska klima, koja je najviše izražena u Bretanji. Prosječna srpanjska temperatura je oko 16°C, a siječanjska oko 7°C. Temperaturne razlike se povećavaju prema istoku, uz više vedrih i hladnih zimskih dana, ali su i ljeta prilično vedra i topla, s malo padavina, koje su ravnomjerno raspoređene u svim godišnjim dobima. Planinski krajevi imaju oštriju klimu s dugim snježnim zimama. Južno od Alpa klima je izrazito sredozemna.

Mediteranska vegetacija (lavanda) i Provansi

Vode[uredi - уреди | uredi izvor]

Donji tok rijeke Seine

Rijeke Francuske pripadaju atlantskom i sredozemnom slivu. Većina njih izvire u Centralnom masivu, Alpama ili Pirinejima. Najduže su:

Najveće jezero je Ženevsko jezero (582 km²).