Genetski modifikovana hrana

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Genetski modifikovana hrana (GM hrana ili biotehnološka hrana) jeste hrana proizvedena od organizama koji su bili podvrgnuti posebnim izmjenama unutar njihove DNK, korištenjem metoda genetičkog inženjerstva. Ove tehnike su dopustile ispoljavanje novih osobina kod organizama koji ih prethodno nisu posjedovali. Također se omogućuje i mnogo bolja kontrola genetičke strukture hrane nego što je to bilo u "klasičnim" procedurama poput selektivnog uzgoja i uzgoja na bazi induciranih mutacija.[1]

Komercijalna prodaja genetički modificiranih biljaka počela je 1994. godine, kada je Calgene prvi reklamirao svoje tzv. "Flavr Savr" sjeme paradajza sa odgođenim sazrijevanjem.[2] Do danas, većina genetički modificirane hrane je primarno usredotočena na "usjeve koji donosi dobit" od velike potražnje poljoprivrednika, kao što su soja, kukuruz, uljana repica i ulje sjemenki pamuka. Ove biljke su obično podešene za otpornost na patogene i herbicide i bolje profile hranjivih tvari. GM stočarstvo je također u eksperimentalnom razvoju, iako još uvijek (u novembru 2013.) na tržištu nema takvih proizvoda.[3]

Postoji široki naučni konsenzus da hrana na tržištu izvedena iz GM biljaka nema veći rizik za ljudsko zdravlje u odnosu na konvencionalne proizvode.[4][5][6][7][8][9] Ipak, neki se protive GM hrani iz nekoliko razloga, uključujući probleme biosigurnosti, ekološka i ekonomska pitanja podržana činjenicom da su GMO sjeme i potencijalno životinje koje ga uzimaju, kao izvori hrane, obično patentirano intelektualno vlasništvo koje posjeduju najmoćnije korporacije.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Biotehnologija hrane je grana nauke o hrani u kojoj se moderne biotehnološke tehnike primjenjuju radi poboljšanja procesa proizvodnje hrane ili nje same.[10] Različiti biotehnološki procesi korišteni za kreiranje i poboljšavanje novih proizvoda hrane i pića uključujuju industrijsku fermentaciju, kulture biljaka i genetičko inženjerstvo.[11]

Korištenje biotehnologije datira hiljadama godina unazad, još od vremena Sumerijanaca i Babilonaca. Oni su upotrebljavali kvasac u proizvodnji fermentiranih pića, kao što je pivo, npr.[12] Upotreba biljnih enzima poput sladila također je korišteno milenijima ranije, prije nego je postojalo čak i shvatanje enzima.[13] Dalje napredovanje u biotehnologiji hrane snažno je podstaklo otkriće mikroskopa (Anton van Leeuwenhoek), koji je omogućio otkriće mikroorganizmama koji bi bili korišteni u proizvodnji hrane.[13] Biotehnologija hrane bitno je uznapredovala 1871. godine, kada je Louis Pasteur otkrio da zagrijavanje sokova na određenoj temperaturi može ubiti loše bakterije koje utječu na kvarenje vina i fermentaciju. Ovaj proces je tada primijenjen mljekarstvu, grijući mlijeko do određene temperature u cilju poboljšanje higijene hrane i trajnosti.[13]

Metode proizvodnje[uredi - уреди | uredi izvor]

Genetički kreirane biljke se prave u laboratoriju izmjenom ("kozmetikom") njihove genetičke strukture i testiraju za željeni kvalitet ili neko drugo ciljano svojstvo. Ovo je obično rađeno dodavanjem jednog ili više gena biljnom genomu korištenjem tehnika genetičkog inženjerstva. Najviše genetički modificiranih biljaka je usmjereno na dodavanje gena (kloniranje) ili smjenu gena (geni su uklonjeni ili inaktivirani). Biljke se danas kreiraju za otpornost na insekte, gljivice, viruse, herbicide, promjenu hranjivog sadržaja, poboljšanje okusa i otpornosti na uvjete skladištenja.

Kada se proizvedu zadovoljavajuće biljke i prikupi dovoljno sjemena, kompanije koje ga proizvode moraju (nadležnom regulatornom organu) podnijeti zahtjev za odobrenje za field-test sjemenki. Ako su ovi "testovi na polju" zadovoljavajući, kompanija mora tražiti i odobrenje za puštanje usjeve na tržište. Kada se odobrenje dobije, sjemenke se masovno proizvode i prodaju farmerima. Farmeri proizvode genetski modificirane usjeve, koji također sadržavaju umetnute gene i njihov proteinski proizvod. Farmeri tada mogu prodavati svoje usjeve prehrambene artikle, na tržištu zemalja gdje je takva prodaja dozvoljena. Država Bosna i Hercegovina je donijela sopstveni Zakon o genetički modificiranim organizmima, kojim regulira sve oblike produkcije i prometa GMO i proizvoda koji sadrže GMO u cjelini ili njihove dijelove i/ili produkte.

Kontroverze[uredi - уреди | uredi izvor]

Kontroverze u vezi sa genetički modificiranom hranom su rasprava o korištenju hrane i ostalih dobara izvedenih iz genetički modificiranih biljaka umjesto iz konvencionalnih biljaka i ostalih korištenja genetičkog inženjeringa u proizvodnji hrane. Rasprava uključuje konzumente, farmere, biotehnološke kompanije, regulatore iz vlade, nevladine organizacije i naučnike. Ključna područja kontroverzi vezana za GM hranu su da li GM hrana treba biti označena, uloga vladinih regulatora, objektivnost naučnog istraživanja i objavljivanja, efekt GM biljaka na zdravlje i okolinu, efekt otpornosti na pesticide, utjecaj GM biljaka na farmere te uloga GM biljaka u ishrani svjetske populacije.

Postoji široki naučni konsenzus da hrana na tržištu izvedena iz GM biljaka ne posjeduje veći rizik nego konvencionalna hrana.[4][14][15] Nema dokumentovanih izvještaja od o efektima bolesti kod ljudske populacije od GM hrane.[5][7][16] Početna tačka za procjenu sigurnosti sve GM hrane je da procijeni svoj zamjenski ekvivalent prema nemodificiranoj verziji. Dalje testiranje je urađeno na slučaj-po-slučaj bazi za osiguravanja koja se tiču potencijalne otrovnosti i alergija vezanih za GM hranu na tržištu. Iako je označavanje proizvoda genetički modificiranih organizama (GMO) na tržištu obavezno u 64 zemlje,[17] u Sjedinjenim Državama ne postoji opća obaveza da GM hrana mora biti označena kao takva. Politika FDA je da zahtjeva posebnu oznaku ako postoje značajne razlike u sastavu ili razlike koje su materijal za zdravlje, ali nije pronađeno bilo kakvih razlika u bilo kojoj GM hrani trenutno odobrenoj za prodaju.[18]

Protivnici genetički modificirane hrane poput zagovaračkih grupa Organic Consumers Association, Union of Concerned Scientists i Greenpeace tvrde da rizici nisu bili adekvatno identificirani i upravljani, te smatraju upitnim objektivnost regulatornih autoriteta. Neke ljekarske grupe govore kako postoje neodgovorena pitanja vezana za potencijalni duži utjecaj na ljudsko zdravlje od hrane izvedene iz GMO, i predlažu obavezno označavanje[19][20] ili moratorij na takve proizvode.[21][22][23] Zabrinutost uključuje kontaminaciju snabdijevanja negenetički obrađene hrane,[24] efekte GMO-a na okolinu i prirodu,[21][23] strogost regulatornog procesa,[22][25] i konsolidacije kontrole zaliha hrane u tvrtkama koje prave i prodaju GMO.[21]

Amerika je 1960-ih počela na brz priraštaj u svijetu odgovarati mjerama "zaštite", uvodeći genetski modificiranu hranu kroz vrbovanje braće Rockfeller. Također, kao dio realizacije Programa smanjenja stanovništva, sterilizirano je oko 44% žena između 14 i 55 godina starosti u Brazilu, dok je u afričkim zemljama taj procenat iznosio 90%.[26]

E. William u svojoj knjizi "Sjeme uništenja" navodi:

"Ta elitna privatna organizacija iza zatvorenih vrata organizirana je radi postavljanja temelja novoj globalnoj strategiji međunarodne elite, čija finansijska, ekonomska i politička težina nije imala premca. Ambicija te organizacije bila je stvoriti, kako je to njezin član George H.W. Bush kasnije nazvao, "novi svjetski poredak" sazdan na projektima Rockfellera i njemu sličnih bogatih interesnih skupina. Ona je postavila temelje za projekt koji će devedesetih godina 20. stoljeća postati poznat kao "globalizacija"."[27]

"Većina njih neće biti ni svjesna šta se događa", istakao je William Engdahl u knjizi Sjeme uništenja, kao i da je platforma zagovarala ubijanje ili steriliziranje ljudi koji su zbog svog naslijeđa "teret za državu".

Da li je GM hrana štetna, te kako je prepoznati, dao je odgovor britanski doktor Arpad Pusztai koji je s timom istraživača ispitivao genetski modificirani krompir. Otkriveni su zabrinjujući rezultati nakon što su jednu grupu štakora hranili istim 110 dana. Naime, oni koji su hranjeni prirodnim krompirom bili su napredniji i življi za razliku od ovih drugih. Obzirom da je doktor Arpad smatrao da će njegova javna izjava imati posljedica, za medije je rekao samo: "Ali kad to pogledam kao naučnik koji aktivno radi na tom području, smatram da je vrlo nepošteno koristiti svoje sugrađane kao pokusne kuniće..."

U Bosni i Hercegovini se jede mnogo genetski modificirana hrana (bez obzira što je zakon zabranjuje), kao npr. soja, luk, paradajz, paprika, kukuruz, krompir, riža, grah, jabuke itd. Skoro da ne postoji biljka koja nije podstaknuta stimulansima.[26]

William smatra da se svijet mogao suprotstaviti na vrijeme da je znao šta je sve moguće postići GM sjemenom."[28]

Regulacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Vlade su preduzele različite pristupe da procijene i upravljaju rizicima vezanim za korištenje genetičkog inženjeringa i razvoja i puštanja genetički modificiranih organizama (GMO), uključujući genetički modificirane biljke i genetički modificirane ribe. Ne postoje razlike u regulaciju GMO-ova između država, sa nekim od najmarkantnijih razlika koje se pojavljuju između SAD i Evrope. Regulacija varira po državama zavisno od planirane upotrebe proizvoda genetičkog inženjeringa. Naprimjer, biljka nenamijenjena za ishranu se uglavnom ne provjerava od autoriteta odgovornih za sigurnost hrane.[29]

Jedan od ključnih problema vezanih za regulatore je da li GM proizvodi trebaju biti označeni. Označavanje može biti mandatorno prema pragu nivoa GM sadržaja (što varira među državama) ili po želji. Studija koja istražuje dobrovoljna istraživanja u Južnoj Africi našla je da 31% proizvoda označenih kao bez GMO imaju sadržaj GM iznad 1%.[30] U Kanadi i SAD-u označavanje GM hrane je dobrovoljno,[31] dok u Evropi sva hrana (uključujući prerađenu) ili hrana koja sadrži više od 0,9% dopuštenog GMO mora biti označena.[32]

Od 2013, 64 zemlje zahtjevaju GMO označavanje; više od trećine ovih pod jedinstvenom EU upravom.[33]

Otkrivanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Testiranja na GMO u hrani se rutinski rade koristeći molekularne tehnolofije kao što su DNA mikronizovi ili kvantitativni PCR. Ovi testovi mogu biti bazirani na prikazivanju genetskih elemenata (poput p35S, tNos, pat ili bar) ili markeri događaja specifičnih za službene GMO (poput Mon810, Bt11, ili GT73). Metoda bazirana na nizu kombnira multiplex PCR i nizne tehnologije da prikaže uzorke za različite potencijalne GMO-ove,[34] kombinirajući različite pristupe (prikazivajući elementi, posebni markeri za biljke i markeri za događaje).

qPCR se koristi da otkrije posebne GMO događaje korištenjem specifičnog premaza za prikazne elemente ili markere za događaje. Kontrole su potrebne da se zaobiđe lažno pozitivni ili lažno negativni rezultati. Naprimjer, test za CaMV se koristi da se izbjegnu lažni pozitivi u događaju virusnog kontaminiranog uzorka.

U izvještaju januara 2010,[35] ekstrakcija i otkrivanje DNK duž potpunog lanca prerade ulja industrijske soje je opisano da prati prisustvo Roundup Ready (RR) soje: "Pojačanje sojinog lektin gena krajem tačke lančane reakcije polimeraze (PCR) uspješno je postignut u svim koracima za vađenje i rafinacije procese, do potpuno rafiniranog sojinog ulja. Pojačanje RR soje PCR testa korištenjem događajno specifičnih premaza je također postignut za sve ekstrakcijske i rafinacijske korake, osim srednjeg koraka prerade (neutralizacija, pranje i bijeljenje) eventualno zbog nestabilnosti uzorka. Realni PCR testovi koji koriste specijalne sonde potvrđuju sve rezultate i dokazuju da je moguće otkriti i kvantificirati genetički modificirane organizme u potpuno rafiniranom sojinom ulju. Za naše znanje, ovo nije nikad prije bilo objavljeno i predstavlja važan uspjeh vezano za sljedivost genetički modifikovanih organizama u rafiniranim uljima."

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. GM Science Review First Report, Prepared by the UK GM Science Review panel (July 2003). Chairman Professor Sir David King, Chief Scientific Advisor to the UK Government, str. 9
  2. {{cite web|last=James|first=Clive|title=Global Review of the Field Testing and Commercialization of Transgenic Plants: 1986 to 1995|url=http://www.isaaa.org/kc/Publications/pdfs/isaaabriefs/Briefs%201.pdf.
  3. "Consumer Q&A". Fda.gov. 2009-03-06. http://www.fda.gov/animalveterinary/developmentapprovalprocess/geneticengineering/geneticallyengineeredanimals/ucm113672.htm. pristupljeno 2012-12-29. 
  4. 4,0 4,1 American Association for the Advancement of Science (AAAS), Board of Directors (2012). Legally Mandating GM Food Labels Could Mislead and Falsely Alarm Consumers
  5. 5,0 5,1 American Medical Association (2012). Report 2 of the Council on Science and Public Health: Labeling of Bioengineered Foods
  6. World Health Organization. Food safety: 20 questions on genetically modified foods. Pristup: 22. decembar 2012.
  7. 7,0 7,1 United States Institute of Medicine and National Research Council (2004). Safety of Genetically Engineered Foods: Approaches to Assessing Unintended Health Effects. National Academies Press. Free full-text. National Academies Press. See pp11ff on need for better standards and tools to evaluate GM food.
  8. (PDF) A decade of EU-funded GMO research (2001-2010). Directorate-General for Research and Innovation. Biotechnologies, Agriculture, Food. European Union. 2010. str. 16. DOI:10.2777/97784. ISBN 978-92-79-16344-9. http://ec.europa.eu/research/biosociety/pdf/a_decade_of_eu-funded_gmo_research.pdf. 
  9. Other sources:
  10. Lee, B. H. (1996). Fundamentals of food biotechnology. Montreal, QC: Wiley-VCH.
  11. Food Insight (2009). Background on Food Biotechnology. Retrieved from http://www.foodinsight.org/Resources/Detail.aspx?topic=Background_on_Food_Biotechnology
  12. Biotechnology Online (2009). A food biotechnology timeline. Retrieved from http://www.biotechnologyonline.gov.au/foodag/timeline.html
  13. 13,0 13,1 13,2 Campbell-Platt,G. (2009). Food Science and technology. Ames, IA: Blackwell
  14. Ronald, Pamela (2011). "Plant Genetics, Sustainable Agriculture and Global Food Security". Genetics 188 (1): 11–20. doi:10.1534/genetics.111.128553. 
  15. Bett, Charles; Ouma, James Okuro; Groote, Hugo De (August 2010). "Perspectives of gatekeepers in the Kenyan food industry towards genetically modified food". Food Policy 35 (4): 332–340. doi:10.1016/j.foodpol.2010.01.003. 
  16. Key S, Ma JK, Drake PM (June 2008). "Genetically modified plants and human health". J R Soc Med 101 (6): 290–8. PMC 2408621. PMID 18515776. doi:10.1258/jrsm.2008.070372. 
  17. Hallenbeck, Terri (2014-04-27). "How GMO labeling came to pass in Vermont". Burlington Free Press. Pristupljeno 2014-05-28. 
  18. Van Eenennaam, Alison; Chassy, Bruce; Kalaitzandonakes, Nicholas; Redick, Thomas (2014). "The Potential Impacts of Mandatory Labeling for Genetically Engineered Food in the United States" (PDF). Council for Agricultural Science and Technology (CAST) 54 (April 2014). ISSN 1070-0021. Pristupljeno 2014-05-28. To date, no material differences in composition or safety of commercialized GE crops have been identified that would justify a label based on the GE nature of the product. 
  19. British Medical Association Board of Science and Education (2004). Genetically modified food and health: A second interim statement. March.
  20. Public Health Association of Australia (2007) GENETICALLY MODIFIED FOODS PHAA AGM 2007
  21. 21,0 21,1 21,2 Canadian Association of Physicians for the Environment (2013) Statement on Genetically Modified Organisms in the Environment and the Marketplace. October, 2013
  22. 22,0 22,1 Irish Doctors’ Environmental Association IDEA Position on Genetically Modified Foods. Pristup: 26. mart 2014
  23. 23,0 23,1 PR Newswire Genetically Modified Maize: Doctors' Chamber Warns of "Unpredictable Results" to Humans. 11. nov. 2013
  24. Chartered Institute of Environmental Health (2006) Proposals for managing the coexistence of GM, conventional and organic crops Response to the Department for Environment, Food and Rural Affairs consultation paper. October 2006
  25. American Medical Association (2012). Report 2 of the Council on Science and Public Health: Labeling of Bioengineered Foods. "To better detect potential harms of bioengineered foods, the Council believes that pre-market safety assessment should shift from a voluntary notification process to a mandatory requirement." page 7
  26. 26,0 26,1 prof. Aladin Veledar, Planirani genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, Mostar 2011. (poglavlje "Hrana kao sredstvo uništenja čovječanstva")
  27. Engdahl William: Sjeme uništenja geopolitike genetski modificirane hrane i globalno carstvo, Detecta, Zagreb, 2005, str. 104.
  28. Engdahl William: Sjeme uništenja geopolitike genetski modificirane hrane i globalno carstvo, Detecta, Zagreb, 2005, str. 271.
  29. PotatoPro
  30. Botha, Gerda M.; Viljoen, Christopher D. (2009). "South Africa: A case study for voluntary GM labelling". Food Chemistry 112 (4): 1060–4. doi:10.1016/j.foodchem.2008.06.050. 
  31. The Regulation of Genetically Modified Foods
  32. Davison, John (2010). "GM plants: Science, politics and EC regulations". Plant Science 178 (2): 94–8. doi:10.1016/j.plantsci.2009.12.005. 
  33. Center for Food Safety International Labeling Laws
  34. BGMO.jrc.ec.europa.eu
  35. Costa, Joana; Mafra, Isabel; Amaral, Joana S.; Oliveira, M.B.P.P. (2010). "Monitoring genetically modified soybean along the industrial soybean oil extraction and refining processes by polymerase chain reaction techniques". Food Research International 43: 301. doi:10.1016/j.foodres.2009.10.003.