Gartnait II
Gartnait, sin Domelchov (? - 595) bio je kralj Pikta od 584. do 595.
Popis kraljeva Piktske kronike sadržan u Poppletonovom rukopisu navodi kako je Gartnait naslijedio Brideija, sinaMaelchonovog čija je smrt oko godine 584. zabilježena u Irskim analima. Gartnaitova smrt se, pak, navodi u Analima Tigernacha oko godine 599. a popisi kraljeva navode da ga je naslijedio Nechtan nepos Uerb.[1]
Neke verzije popisa kraljeva povezuju Gartnaita sa osnivanjem samostana uAbernethy, dok druge navode da je samostan osnovan ili Nechtan nepos Uerb ili mitološki kralj sličnog imena Nechtan, sin Erpov.[2]
John Bannerman je iznio pretpostavku da je Gartnait ista ličnost kao sin Áedán mac Gabráina koji se može pronaći u genealogijama poznatim Cethri Primchenela dail Riata i prioddanim Senchus fer n-Alban, odnosno Gartnait čiji su potomci bili aktivni na otoku Skye u 7. i na početku 8. vijeku.[3] T. F. O'Rahilly je ranije odbaciju identifikaciju "Gartnaita, sina Áedánovog" sa istoimenom ličnošću sa Skyea koji se zove Gartnait, sin Accidáov u Irskim analima.[4] Najnovije istraživanje, koje je proveo Fraser, potpuno odbacuje postojanje Gartnaita, sina Áedánovog, pretpostavljajući da je ta ličnost bila geneaološka izmišljotina stvorena početkom 8. vijeka kako bi se opravdale pretenzije klana Cenél nGartnait, potomaka Gartnaita, sina Accidána, na vladavinu nad Kintyreom.[5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Anderson, Early Sources, [loc. wanting]; Anderson, Kings and Kingship, pp. 231–233, table D & p. 248; Evans, Royal succession, p. 15, table 1; Charles-Edwards, Chronicle of Ireland, volume 1, pp. 114 (584:3) & 120 (599:3).
- ↑ Anderson, Early Sources, [loc wanting]; Anderson, Kings and Kingship, pp. 64–65, 92–96 & 266; Fraser, Caledonia to Pictland, p. 134; Smyth, Warlords & Holy Men, pp. 82–83.
- ↑ Bannerman, Studies, p.92–94; Smyth, Warlords and Holy Men, p. 70.
- ↑ Anderson, Kings and Kingship, pp. 154–155; Smyth, Warlords and Holy Men, pp. 79–80; Charles-Edwards, Chronicle of Ireland, volume I, p. 146 (649:4).
- ↑ Fraser, Caledonia to Pictland, pp. 204–205 & 250.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Anderson, Alan Orr (1990), Early Sources of Scottish History A.D 500–1286, I (2nd izd.), Stamford: Paul Watkins, ISBN 1-871615-03-8
- Anderson, M. O. (1980), Kings and Kingship in Early Scotland (2nd izd.), Edinburgh: Scottish Academic Press, ISBN 0-7011-1604-8
- Bannerman, John (1974), Studies in the History of Dalriada, Edinburgh: Scottish Academic Press, ISBN 0-7011-2040-1
- Charles-Edwards, T. M. (2006). The Chronicle of Ireland. Translated Texts for Historians. 44. Liverpool: Liverpool University Press. ISBN 0-85323-959-2.
- Evans, Nicholas (2008), „Royal succession and kingship among the Picts”, The Innes Review (Edinburgh: Edinburgh University Press) 59 (1): 1–48, ISSN 0020-157X
- Fraser, James E. (2009). From Caledonia to Pictland: Scotland to 795. New Edinburgh History of Scotland. I. Edinburgh University Press. ISBN 978-0-7486-1232-1.
- Smyth, Alfred P. (1989). Warlords and Holy Men: Scotland AD 80-1000. Edinburgh University Press. ISBN 0-7486-0100-7.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- CELT: Corpus of Electronic Texts at University College Cork includes the Annals of Ulster, Tigernach, the Four Masters and Innisfallen, the Chronicon Scotorum, the Lebor Bretnach (which includes the Duan Albanach), Genealogies, and various Saints' Lives. Most are translated into English, or translations are in progress.
- Annals of Clonmacnoise at Cornell
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Bridei, sin Maelchonov |
kralj Pikta 584-595 |
Slijedi: Nechtan nepos Uerb |