Polibije (oslobođenik)
Gaj Julije Polibije (latinski: Gaius Iulius Polybius, fl. 1. stoljeće n.e.) bio je oslobođenik cara Klaudija, koji ga je postavio za jednog od svojih tajnika.[1] Kao istraživač pomagao je Klaudiju, prije njegova stupanja na prijestolje, u njegovim književnim, pravosudnim i povijesnim djelatnostima, a to je postala i Polibijeva službena uloga u carskoj birokraciji, s naslovom a studiis.[2] Svetonije, biograf i tajnik cara Hadrijana, tvrdi da je Klaudije toliko cijenio njegovu pomoć da je Polibiju bilo dopušteno hodati između dva konzula kad se nalazio na dužnosti.[3]
Kad je Polibije izgubio brata u početkom 40-ih godina nove ere, Seneka Mlađi (koji je tada bio u progonstvu na Korzici) napisao je svoju poznatu Utjehu Polibiju. Čini se da je namjera bila pridobiti Polibijevu naklonost i potporu za Senekin povratak iz progonstva u Rim. U spisu se Polibije hvali zbog odanosti Klaudiju, ali se također upozorava da služenje caru mora doći prije tuge. To nije imalo utjecaja na ovog oslobođenika i Seneka je ostao u progonstvu.[1]
Nelojalnost je dovela Polibija do njegovog pada. Pogubljen je zbog zločina protiv države, što je podvačilo stajalište da su oslobođenici i dalje u položaju zavisnom od cara, bez obzira na njihov utjecaj. Drevni povjesničari tvrdili su da je carica Mesalina organizirala njegovu smrt kad se umorila od njega kao svog ljubavnika.[4]
Vjerojatno je bio otac istaknutog političara Gaja Julija Polibija, čija je kuća pronađena u Pompejima.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Smith 1873, s.v. "Polybius (3)"
- ↑ Seneka Mlađi, Dialogus, XI, 5, 2.
- ↑ Svetonije, Životi dvanaest careva, "Claudius", 28.
- ↑ Kasije Dion, Rimska povijest, XL, 31, 2.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.