Funny Girl (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Funny Girl
RežijaWilliam Wyler
ProducentRay Stark
ScenarioIsobel Lennart
PredložakFunny Girl; autor:
Isobel Lennart
Jule Styne
Bob Merrill
Uloge
Muzika
  • muzika:
  • Jule Styne
  • stihovi:
  • Bob Merrill
FotografijaHarry Stradling, Sr.
Montaža
  • William Sands
  • Maury Winetrobe
StudioRastar
DistribucijaColumbia Pictures
Datum(i) premijere
18. 9. 1968 (1968-09-18)
Trajanje
  • originalno izdanje:
  • 149 min. [1]
  • re-izdanje iz 2002. godine:
  • 155 min.[2]
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet14,1 mil. $
Bruto prihod58,5 mil. $[3]
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Funny Lady (1975)

Funny Girl (sh. Smiješna djevojka) je američki biografski filmski mjuzikl snimljen 1968. godine u režiji Williama Wylera, poznat kao jedan od posljednjih uspješnih ostvarenja među spektakularnim hollywoodskim mjuziklima svog doba, ali još više po glumačkom nastupu Barbre Streisand koji se smatra jednim od najuspješnijih debija u cjelokupnoj historiji filma.

Predstavlja adaptaciju istoimenog popularnog mjuzikla koji je četiri godine ranije bio postavljen na Broadwayu. Protagonistica, čiji lik, kao i u originalnoj predstavi, tumači Streisand, je znamenita pjevačica Fanny Brice. Radnja je smještena u New York u godinama pred, za vrijeme i neposredno nakon Prvog svjetskog rata i pokazuje kako se Fanny Brice na početku karijere sreće i zaljubi u producenta Nickyja Arnsteina koji će joj donijeti slavu, bogatstvo i kćer, ali također i brojne probleme zbog svoje sklonosti kocki.

Funny Girl, koji je producirao Bricein zet Ray Stark, predstavljao je jedan od najambicioznijih projekata tadašnjeg Hollywooda, započet sredinom 1960-ih kada su raskošne i izuzetno skupe ekranizacije popularnuh brodvejskih mjuzikala, poput Moje pjesme, moji snovi imale izuzetnu gledanost. Stark je za film odlučio uzeti Streisand, iako prije toga nije imala filmskog iskustva, dok Wyler nije uživao reputaciju po mjuziklima. Mnogo kontroverznijim se pokazao izbor egipatskog glumca Sharifa, a čije je sparivanje kao Arapina sa Jevrejkom Streisand koincidiralo sa Šestodnevnim ratom i eskalacijom izraelsko-arapskog sukoba te stvorilo prijetnje bojkotom i u jevrejskim i u arapskim krugovima.

Funny Girl je nakon premijere imao vrlo dobre kritike, a posebno nastup Barbre Streisand, uključujući Rogera Eberta koji ju je pohvalio, a inače film smatra previše razvučenim. Publika je, pak, sa svoje strane bila oduševljena te je Funny Girl imao izuzetan komercijalni uspjeh, a Streisand potom podijelila Oscar za najbolju glumicu sa Katharine Hepburn za njen nastup u filmu Zima jednog lava. Film je kasnije dobio i brojne pohvale iz feminističkih krugova zbog prikaza žene koja se odlučuje svoju karijeru nastaviti bez muškarca.

Funny Girl je godine 1975. dobio nastavak pod naslovom Funny Lady, ali on nije uspio ponoviti uspjeh svog prethodnika.

Uloge[uredi | uredi kod]

Muzički brojevi[uredi | uredi kod]

  1. "Overture"
  2. "If a Girl Isn't Pretty" - Fanny, Rose, and Mrs. Strakosh
  3. "I'm the Greatest Star" - Fanny
  4. "Rollerskate Rag" - Fanny and Rollerskate Girls
  5. "I'd Rather Be Blue Over You (Than Happy With Somebody Else)" - Fanny
  6. "Second Hand Rose" - Fanny
  7. "His Love Makes Me Beautiful" - Fanny and Follies Ensemble
  8. "People" - Fanny
  9. "You Are Woman, I Am Man" - Nicky and Fanny
  10. "Don't Rain on My Parade" - Fanny
  11. "Entr'acte"
  12. "Sadie, Sadie" - Fanny and Nicky
  13. "The Swan" - Fanny
  14. "Funny Girl" - Fanny
  15. "My Man" - Fanny
  16. "Exit Music"

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. FUNNY GIRL (U)”. British Board of Film Classification. October 3, 1968. Pristupljeno 17. XI 2012. 
  2. FUNNY GIRL (U)”. British Board of Film Classification. January 3, 2002. Pristupljeno November 17, 2012. 
  3. „Funny Girl, Box Office Information”. The Numbers. Pristupljeno 9. I 2012. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]