Fudbalska reprezentacija Slovačke
 | |||
| Opće informacije | |||
|---|---|---|---|
| Konfederacija | UEFA | ||
| Nadimci | Sokoli Repre | ||
| Domaći stadion | Stadion Antona Malatinskog, Trnava Tehelné pole, Bratislava | ||
| FIFA-ina ljestvica |  45. | ||
| Ličnosti | |||
| Selektor |  Francesco Calzona | ||
| Najviše nastupa | Marek Hamšík (138) | ||
| Najviše golova | Marek Hamšík (26) | ||
| |||
| Prva utakmica | |||
 Slovačka 2:0 Njemačka  (Bratislava; 27. augusta 1939.) | |||
| Najveća pobjeda | |||
Slovačka 7:0 Liechtenstein  (Bratislava; 8. septembra 2004.) Slovačka 7:0 San Marino  (Dubnica nad Váhom; 13. oktobra 2007.) Slovačka 7:0 San Marino (Bratislava; 6. juna 2009.) | |||
| Najveći poraz | |||
 Argentina 6:0 Slovačka (Mendoza; 22. juna 1995.)  Švedska 6:0 Slovačka (Abu Dhabi; 12. januara 2017.) | |||
Fudbalska reprezentacija Slovačke[a] predstavlja Republiku Slovačku na međunarodnim fudbalskim utakmicama za muškarce i pod kontrolom je Slovačkog nogometnog saveza. Prva utakmica slovačkog tima odigrala se 1939. godine, uoči Drugog svjetskog rata, te je poslije rata slovački fudbal predstavljala Čehoslovačka. Poslije raspada države Čehoslovačke u decembru 1992. nastala je nova slovačka reprezentacija.
Prva službena utakmica prve Slovačke Republike odigrana je u Bratislavi protiv Njemačke 27. augusta 1939. i završila je pobjedom Slovačke 2:0 sa golovima Jána Arpáša i Jozefa Luknára. Utakmicu je sudio Mika Popović iz Beograda. Nakon Drugog svjetskog rata fudbalska reprezentacija je podvedena pod reprezentaciju Čehoslovačke, pritom više od pedeset godina Slovačka nije igrala nijednu utakmicu kao neovisna država. Tijekom tog razdoblja doprinijeli su nekoliko ključnih igrača čehoslovačkoj momčadi, uključujući većinu momčadi koja je osvojila Europsko prvenstvo 1976.[b]
Prva službena reprezentacija nakon ponovnog stjecanja neovisnosti bila je pobjeda 1:0 u Dubaiju nad Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2. februara 1994. Njihova prva domaća utakmica bila je pobjeda 4:1 nad Hrvatskom u Bratislavi 20. aprila 1994. Slovačka je doživjela najveći poraz od neovisnosti (6:0) 22. juna 1995. u Mendozi protiv Argentine. Najveće pobjede (7:0) ostvarili su protiv Lihtenštajna 2004. godine, kao i protiv San Marina – dvaput – 2007. i 2009.
.jpg)
Slovačka je se pokušala kvalificirati za prvo veliko prvenstvo kao samostalna momčad prvi put u kvalifikacijama za Europrsko prvenstvo 1996., ali je završila na trećem mjestu u svojoj kvalifikacijskoj skupini, iza Rumunjske i Francuske, bilježeći pobjede protiv Poljske, Izraela i Azerbajdžana, dva puta. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. Slovačka je završila na četvrtom mjestu u svojoj skupini od šest reprezentacija sa pet pobjeda, jednim remijem i četiri poraza. Sve njihove prve četiri utakmice u ovome su bile pobjede, jedna od njih protiv čeških susjeda, pomogavši momčadi da dosegne svoj najviši plasman u FIFA-inoj svjetskoj listi do danas, 17. mjesto.
Slovačka je po prvi sudjelovala na Svjetskom prvenstvu put kao neovisna nacija nakon što je završila na prvom mjestu u skupini 3 kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. ispred Slovenije, Češke, Sjeverne Irske i Poljske. 14. oktobra 2009. izborili su kvalifikacije pobjedom 1:0 u gostima protiv Poljske. 24. juna 2010. je Slovačka završila druga u grupnoj fazi nakon što je porazila tadašnjog prvaka Italiju. Rezultat je doveo Slovačku do nokaut faze i eliminirao Italiju, koja je završila na posljednjem mjestu u skupini. Rezultat te utakmice značio je da su prvi put u historiji Svjetskog prvenstva oba finalista sa prethodnog turnira eliminirana u prvom krugu, prvak Italija i drugoplasirana Francuska. U osmini finala, Slovačka je igrala protiv Nizozemske u osmini finala, gubeći 2:1. Unatoč eliminaciji, pogodak je vratio Vitteka na vrh ljestvice strijelaca zajedno sa Davidom Villom sve dok sam Villa nije kasnije zabio protiv Portugala u 1:0 pobjedi Španjolske u istoj fazi turnira.
U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2012. Slovačka je izvučena protiv Rusije, Republike Irske, Armenije, Makedonije i Andore. Kampanja u Južnoj Africi poboljšala je učinak momčadi uoči kvalifikacija, koje su počele u septembru sa dvije pobjede od 1:0 protiv Makedonije na Stadionu Pasienky i protiv Rusije u gostima. Međutim, u oktobru su lako poraženi u Armeniji (3:1) i remizirali su 1:1 protiv Irske kod kuće. U februaru 2011. momčad je bila zapanjena u prijateljskom porazu od 2:1 protiv Luksemburga. Unatoč stvaranju boljih prilika, Slovačka je u gostima remizirala sa Irskom bez golova. Četiri dana kasnije, nakon stvaranja prilika u prvom poluvremenu bez golova, Slovačka je primila četiri gola od Armenije u utakmici koja je eliminirala tim. U posljednje dvije utakmice u skupini, Slovačka je kod kuće poražena od Rusije (1:0) i remizirala 1:1 u Makedoniji, završivši na osrednjem četvrtom mjestu i postigavši samo sedam golova u cijelom procesu. Prvi put od kvalifikacijskog procesa za Euro 1996., Slovačka je završila kvalifikacijsku kampanju s negativnom razlikom golova. Kao rezultat ovakvog ishoda, trener Vladimír Weiss napustio je posao nakon pune četiri godine, a zamijenili su ga njegovi pomoćnici Michal Hipp i Stanislav Griga, iako su obojica kasnije smijenjena zbog loših rezultata. Do kraja juna, bivši čehoslovački nogometni reprezentativac Ján Kozák postao je glavni izbornik nakon neuspješne kvalifikacijske faze pobjedom u Bosni i Hercegovini nakon koje su uslijedila dva poraza od Bosne i Grčke.
U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016. Slovačka je izvučena protiv Španjolske, Ukrajine, Bjelorusije, Makedonije i Luksemburga. Započela je kvalifikacije pobjedom 1:0 protiv Ukrajine u Kijevu. 9. oktobra 2014. pobijedila je Španjolsku 2:1 u šokantnoj pobjedi i osvojila prvo mjesto. Pobjedom 3:1 nad Bjelorusijom je potvrdila svoj status vodeće u skupini. Kasnije su slavili pobjedu sa 2:0 protiv Makedonije, pobijedili su Luksemburg rezultatom 3:0 u na stadionu pod Dubňom, a 14. juna 2015., također u Žilini, svladali su Makedoniju sa 2:1. Sljedeće utakmice bile su poraz od Španjolske rezultatom 2:0, remi bez golova protiv Ukrajine i šokantan domaći poraz od Bjelorusije rezultatom 0:1. Završila je kvalifikacije pobijedivši Luksemburg 4:2 i osvojila drugo mjesto, kvalificirajući se na svoje četvrto Europsko prvenstvo, prvo kao samostalna nacija. Zatim je izvučena u skupinu B Europskog prvenstva 2016. zajedno sa Engleskom, Rusijom i Walesom. Turnir je započela protiv Walesa gdje je Ondrej Duda postigao prvi slovački pogodak u historiji Europskog prvenstva u konačnom porazu 2:1. Zatim je pobijedila Rusiju 2:1 golovima Vladimíra Weissa i Mareka Hamšíka, te je remizirala 0:0 protiv Engleske i prošla u osminu finala kao jedna od najboljih trećeplasiranih momčadi turnira. U narednoj fazi eliminirani su od strane svjetskog prvaka Njemačke porazom od 3:0.
Tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018., Slovačka je izvučena u UEFA skupinu F. Bila je treća u skupini nakon što je pretposljednja utakmica završila porazom od Škotske 1:0, koja se popela na drugo mjesto. Slovačka je pobijedila u finalnoj utakmici u skupini 3:0 protiv Malte i prestigla Škotsku nakon što nisu uspjeli pobijediti Sloveniju, ali su propustili mjesto u play-offu jer su drugi timovi bili protiv njih, što znači da je Slovačka završila kao najgora drugoplasirana skupina.
Momčad je se teško kvalificirala za Europsko prvenstvo 2020., stigavši do turnira tek nakon teške pobjede u gostima nad Sjevernom Irskom. Nakon remija sa Španjolskom, Švedskom i Poljskom u skupini E, Slovačka je pobijedila Poljsku 2:1. Međutim, kasnije će izgubiti od Švedske 0:1 prije nego što ju je Španjolska porazila 5:0, čime je završila na trećem mjestu sa najgorom razlikom golova zbog postizanja autogolova kao rezultat njihove izvedbe. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. završila je na trećem mjestu iza Hrvatske i Rusije, od kojih će potonja biti zabranjena na završnom turniru zbog invazije na Ukrajinu. Unatoč trećem mjestu u skupini, tim je izgubio bodove u odnosu na nogometne male Cipar i Maltu.
Nakon niza razočaravajućih rezultata, italijan Francesco Calzona imenovan je za trenera. Slovačka je uvučena u skupinu sa Portugalom, Bosnom i Hercegovinom, Islandom, Luksemburga i Lihtenštajna. Nakon lošeg remija 0:0 u prvoj utakmici protiv Luksemburga, momčad je nastavila sa osam pobjeda i ukupno dva poraza – oba tijesna i to od Portugala, 0:1 kod kuće i 3:2 u gostima. Kao rezultat toga, Slovačka je se automatski kvalificirala za Europsko prvenstvo 2024. završivši na drugom mjestu u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Tim je izvučen u skupinu E Eura 2024., zajedno sa Belgijom, Ukrajinom i Rumunjskom. U Frankfurtu 17. juna Slovačka je pobijedila Belgiju 1:0.
| Položaj | Ime |
|---|---|
| Vodeći trener | Francesco Calzona
|
| Pomoćni treneri | Simone Bonomi Gianluca Segarelli
|
| Treneri golmana | Ján Novota
|
| Voditelj tima | Marek Hamšík
|
| Tehnički direktor | Giovanni Paolo de Matteis
|
| Kondicijski trener | Alessandro Bulfoni Dávid Brünn
|
| Prevoditelj | Pavol Farkaš
|
| Doktori | Jozef Almási Zsolt Fegyveres
|
| Maseri | Mário Prelovský
|
| Fizioterapeuti | Marián Drinka Peter Hečko Martin Nozdrovický
|
| Video analitičar | Marco Brini
|
| Skrbnik | Ján Beniak Marek Košáň
|
| Rang | Ime | Nastupi | Golovi | Karijera |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Marek Hamšík | 138 | 26 | 2007–2023 |
| 2 | Peter Pekarík | 129 | 2 | 2006 – danas |
| 3 | Juraj Kucka | 109 | 14 | 2008 – danas |
| 4 | Miroslav Karhan | 107 | 14 | 1995–2011 |
| 5 | Martin Škrtel | 104 | 6 | 2004–2019 |
| 6 | Ján Ďurica | 91 | 4 | 2004–2017 |
| 7 | Róbert Vittek | 82 | 23 | 2001–2016 |
| 8 | Róbert Mak | 81 | 16 | 2013 – danas |
| 9 | Vladimír Weiss | 77 | 8 | 2009–2022 |
| 10 | Ondrej Duda | 74 | 13 | 2014 – danas |
| Rang | Ime | Golovi | Nastupi | Omjer | Karijera |
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Marek Hamšík | 26 | 138 | 0.19 | 2007–2023 |
| 2 | Róbert Vittek | 23 | 82 | 0.28 | 2001–2016 |
| 3 | Szilárd Németh | 22 | 59 | 0.37 | 1996–2006 |
| 4 | Róbert Mak | 16 | 81 | 0.2 | 2013 – danas |
| 5 | Marek Mintál | 14 | 45 | 0.31 | 2002–2009 |
| Miroslav Karhan | 14 | 107 | 0.13 | 1995–2011 | |
| Juraj Kucka | 14 | 109 | 0.13 | 2008 – danas | |
| 8 | Adam Nemec | 13 | 43 | 0.3 | 2006–2019 |
| Stanislav Šesták | 13 | 66 | 0.2 | 2004–2016 | |
| Ondrej Duda | 13 | 74 | 0.18 | 2014 – danas |
- 1939 :
Vojtech Závodský - 1939-1940 :
Rezső Hanák - 1940-1941 : István Priboj
- 1941-1942 : Štefan Čambal
- 1942-1944 : Ferdinand Daučík
- 1945-1993 : Federacija je nestala jer je apsorbirana u čehoslovačku
- 1993-1995 :
Jozef Vengloš - 1995-1998 : Jozef Jankech
- 1998 : Dušan Radolský (privremeno)
- 1999-2001 : Jozef Adamec
- 2002-2003 : Ladislav Jurkemik
- 2004-2006 : Dušan Galis
- 2006-2008 : Ján Kocian
- 2008-2012 : Vladimír Weiss
- 2012 : Michal Hipp (privremeno)
- 2012-2013 : Michal Hipp i Stanislav Griga
- 2013-2018 : Ján Kozák
- 2018 : Oto Brunegraf (privremeno)
- 2018 : Štefan Tarkovič (privremeno)
- 2018-2020 :
Pavel Hapal - 2020-2022 : Štefan Tarkovič
- 2022 : Marek Mintál i Samuel Slovák (privremeno)
- 2022 - danas :
Francesco Calzona
.svg){kind=small}
 | Ovaj dio članka je u začetku. Pogledajte kako uređivati članak i pomozite Wikipediji u njegovom proširenju. |
- ↑ svk. Slovenská futbalová reprezentácia, Fudbalska reprezentacija Slovačke.
- ↑ Osam od jedanaest igrača koji su pobijedili Zapadnu Njemačku u finalu bili su Slovaci.
- Službena stranica (sk)
Fudbalske reprezentacije – UEFA | |
|---|---|
| Članice |
|
| Bivše članice |
|
| Nečlanice | |
