Fubing sustav

Historija Kine Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
Zapadni Zhou
Istočni Zhou
Period Proljeća i Jeseni
Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
Zapadni Han
Dinastija Xin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
Zapadni Jin	16 kraljevstava 304–439
Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija & 10 kraljevstava 907–960	Dinastija Liao 907–1125
Dinastija Song 960–1279
Sjeverni Song		Z. Xia
Južni Song	Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–	Republika Kina (Tajvan) 1945–
Srodni članci  Kineska historiografija Kronologija kineske historije Dinastije u kineskoj historiji Lingvistička historija Historija umjetnosti Ekonomska historija Historija obrazovanja Historija nauke i tehnologije Pravna historija Kine Medijska historija Vojna historija Pomorska historija

Fubing sustav (府兵制), često pisan u latinici i kao Fu-ping, je bio sustav mjesnih neredovnih divizija vojske u staroj Kini između 6. i 8, stoljeća. Prvi ga je uveo Zapadni Wei, a kasnije je korišten i tijekom vladavina dinastija Sui i Tang.

Osobine

Osnova vojske Suija i ranog Tanga je bila neredovna vojska iz fubing sustava, prvi put primjenjena u Zapadnom Weiju, pod vladavinom Yuwen Taija. Ove neredovne divizije su također sulžile i kao rezervisti, te ih se moglo brzo mobilizirati u slučaju rata.

Sustav je uključivao rezerviste koji su dobili komad zemlje da ga obrađuju. Rezervisti su mogli postati muškarci stariji od 21 godine, a mlađi od 60 godina. Časnici ovih neredovnih divizija su bili stalno zaposleni kao vojnici, dok su obični rezervisti služili povremeno u pokrajinskom glavnom gradu u rotacijskom sustavu koji je uzimao u obzir udaljenost njihova posjeda od glavnog grada pokrajine. Oni koji su živjeli 500 lija od glavnog grada su služili po jedan mjesec svakih pet mjeseci, dok su oni udaljeni preko 2000 lija služili dva mjeseca svakih 18 mjesecci. Kad nisu bili u službi u svojoj diviziji, bavili su se ratarstvom na dodjeljenoj njivi, ali bi u slučaju rata bili odmah mobilizirani. Ovo je nadopunilo sustav jednakih polja, koji je dodjeljivao svakom kućanstvu dio obradive zemlje. Obitelji tih rezervista su ubrzo postale naslijedne vojne porodice i gradile su svoja militarizirana naselja i društvo.

Suiji su stavili te neredovne divizije pod upravu mjesne civile uprave, a kasniji Tang ih je stavio pod kontrolu središnje vlasti, odnosno Ministarstva Rata. Tang je držao 634 neredovne divizije, kasnije nazvane Zhechongfu. Svaka divizija je imala 800 do 1.200 ljudi, te je dodatno bila podjeljena na tuane od 300, duije od 50 i huoe od 10 vojnika. Većina tih divzija je bila smještena u sjevernim pokrajinama, posebice u Guanzhongu, u kojem se nalazila 261 neredovna divizija, ostatak je uglavnom bio raspodjeljen u Shanxiju (164 divizije), Henanu i Shandongu (oba po 74 divizije), što je sveukupno činilo preko 80 posto Fubing vojnika. Fubing nije iziskivao velik državni trošak jer su se rezervisti sami prehranjivali zahvaljujući svojim dodjeljenim posjedima.

Sam Fubing sustav je imao zalihe samo za krateke vojne pohode i za djelovanje tijekom razdoblja mira. Otegnuti ratovi bi prekinuli proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i osiromašio mjesnu ekonomiju. Fubing je postepeno napušten u korist stalne, stajaće vojske, znane kao Jian Er (健儿).

Izvori

• Fubing sustav u Encyclopædia Britannica
• Liu, Zhaoxiang et al. (2000). Historija Vojnog Pravnog Sustava. Peking: EEnciklopedija Kineske Izdavačke Kuće. ISBN 7-5000-6303-2.
• Tang, Gengou. "Jian Er". Enciklopeija Kine (Izdanje Kineska historija), 1st ed.
• Yang, Zhijiu et al. "Fubingzhi". Enciklopeija Kine (Izdanje Kineska historija), 1st ed.
• Yang, Debing. "Zhechongfu" Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u. Enciklopeija Kine (Izdanje Kineska historija), 1st ed.
• Peers, C.J. (2006). Vojnici Zmaja. New York: Osprey Publishing. ISBN 1-84603-098-6