Fredegunda
Fredegunda ili Fredegund (latinski: Fredegundis, francuski: Frédégonde, njemački: Fredegunde, ? - 597) bila je franačka kraljica Neustrije, odnosno supruga kralja Hilperika I.
Fredegunda je bila robinja koja je na Hilperikovom dvoru služila njegovu prvu suprugu Audoveru. Kralj se u nju zaljubio, te mu je postala ljubavnica i na kraju ga uspjela nagovoriti da se od Audovere rastavi i pošalje je u samostan. Tada je sa njom živio u konkubinatu. Hilperik je, međutim, čuvši da mu se 567. brat i glavni suparnik Sigebert I od Austrazije oženio za vizigotsku princezu Bruhildu, kćer kralja Atanagilda, odlučio neutralizirati eventualni savez brata sa Vizigotima tako da je odmah potom uredio svoj brak sa Brunhildinom sestrom Galsvintom.
Galsvinta se kao pobožna kršćanka nije mogla pomiriti sa atmosferom razvrata, karakterističnom za dvorove merovinških vladara tog doba, te je natjerala Hilperika da sa svog dvora protjera sve priležnice, kurtizane i prostitutke. Hilperik je nevoljko pristao, pa je sa dvora protjerana i Fredegunda. Međutim, nije trebalo dugo da se kralj potpuno izgubi entuzijazam prema novoj nevjesti. Vrlo brzo je ona pronađena zadavljena u krevetu, a historičari se spore oko toga da li je zločin počinio ili naručio Hilperik, Fredegunda ili njih oboje. U svakom slučaju, Fredegunda se nakon tog događaja vratila Hilperiku, koji ju je oženio i učinio kraljicom.
Ubistvo Galsvinte je, pak, izazvalo ogorčenje njene sestre Brunhilde i stvorio duboko neprijateljstvo dvije žene, koje će se pretvoriti u endemski građanski rat između dva ogranka dinastije Merovinga. Fredegunda. Godine 575. je Fredegunda organizirala Sigibertovo ubistvo, a također se pokušala preko plaćenih ubica riješiti Guntrama, franačkog kralja Burgundije, a potom i Hildeberta II, Sigibertovog sina.
Imala je kćer Rigunt i sina Klotara II. Kada je godine 584. Hilperik ubijen u misterioznim okolnostima, Fredegunda se sakrila u parišku katedralu, a potom je uspješno osigurala Guntramovu zaštitu.
Umrla je 597. i sahranjena je u bazilici Saint Denis. Njen sin Klotar II je nastavio sukob sa Brunhildinim klanom, koji je završen Brunhildinim okrutnim pogubljenjem 613. ali i ponovnim ujedinjenjem franačke države.
Glavni izvor podataka o Brunhildi je njen suvremenik Grgur Turski, koji je u svojoj knjizi Historija Franaka opisuje kao monstruma s čijom se beskrupuloznošću i sadizmom teško može mjeriti ijedna druga historijska ličnost. Kao primjer služi anegdota vezana uz vlastitu kćer Rigunt koja je izrasla u takvu ljepoticu da je Fredegunda, izluđena ljubomorom, pokušala ubiti; kada joj to nije uspjelo, stala ju je ponižavati, a opisi takvog ponižavanja su, prema mišljenju Alana Dundesa, poslužili kao temelj za bajku o Pepeljugi.
Izvori[uredi | uredi kod]
- Gregory of Tours, History of the Franks, Book IX. Ch. 34, Translated by O.M. Dalton, Vol. II. pp. 405–406
- Alan Dundes, Cinderella: A Casebook, Ch. 1 The Cat Cinderella by Giambattista Basile (University of Wisconsin Press, 1982)