Franjo Nevistić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Franjo Nevistić
Rođen/a 2. jul 1913.
Šujica
 Austro-Ugarska
Umro/la 13. jun 1984
 Argentina
Buenos Aires
Obrazovanje pravnik
Zanimanje novinar
Nacionalnost/
državljanstvo
Hrvat
Vjeroispovjest katolik
Medij koji je uređivao 1945.-1984.

Franjo Nevistić (Šujica, Austro-Ugarska, 2. jul 1913. - Buenos Aires, 13. jun 1984.[1]) bio je hrvatski novinar, publicist, član ustaškog pokreta, najpoznatiji po tome da je bio posljednji urednik tjednika Spremnost za vrijeme NDH i kao urednik emigrantskih glasila Studia Croatica (Hrvatska revija) [2]nakon Drugog svjetskog rata.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovnu školu zvršio je u rodnom mjestu, a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, gdje maturirao 1933. godine. [1]Zbog bolesti je otegao sa studiranjem tako da je zagrebački Pravni fakultet diplomirao tek 31. oktobra 1940. i dobio istovremeno titulu dr. (tad je bilo tako).

Karijera za Nezavisne Države Hrvatske[uredi - уреди | uredi izvor]

Odmah nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske stupa u njezinu službu, kao tajnik u kabinetu ministra pravosuđa i bogoštovlja - Mirka Puka. [1]Početkom januara 1942. odlazi kao stipendist Ministarstva prosvjete NDH u Rim, gdje do kraja 1942. specijalizira ustavno pravo, pravnu filozofiju i korporativno pravo. Istovremeno je i radio kao drugi sekretar ambasade NDH u Rimu od oktobra 1942. do septembra 1943. [1]Po povratku u Zagreb, dobio je mjesto docenta na Pravnom fakultetu na katedri; Uvod u pravne nauke i filozofija prava. Pred sam Božić 1944. imenovan je stožernikom Sveučilišnog Stožera, a od 2. januara 1945. postavljen je za ravnatelja i urednika tjednika Spremnost[1], umjesto smjenjenog Tiasa Mortigjije. Spremnost je bila tipična marionetska revija onoga doba s jakom nacionalističkom notom, - branila je politiku svojih sponzora, a kritički pisala o politici protivnika i nastojala je prikazati kao pogubnu za Evropu. [3]

Karijera u emigraciji[uredi - уреди | uredi izvor]

U maju 1945. bježi iz Zagreba u Austriju, nakon boravka po izbjegličkim logorima u Austriji prebacuje se u Italiju, te odatle 1947. odlazi u Argentinu, gdje s Vinkom Nikolićem pokrenuo i uređivao mjesečnik Hrvatska. [2] Od 1951. suradnik je i član uređivačkog odbora revije na španjolskom Studia Croatica, a od 1971. [2]do svoje smrti i glavni urednik. Za tu reviju obavio je većinu svojih političko - filozofskih eseja.

I Franjo Nevistić je poput brojnih drugih emigranata, nakon Drugog svjetskog rata potpuno promjenio retoriku, i svu svoju energiju usmjerio na to da dokaže pogubnost boljševističke ideologije na sudbinu svijeta, Evrope i njegove domovine Hrvatske. Po logici mutatis mutandis on se od dojučerašnjeg savezničkog neprijatelja premetnuo u velikog saveznika u borbi protiv novih neprijatelja Sovjetskog Saveza i njegovih satelita - a njega je posebno smetala Socijalistička Jugoslavija, tako da je svu svoju spisateljsku energiju potrošio uglavnom na kritičke eseje protiv nje i njezinog postojanja.

Franjo Nevistić danas[uredi - уреди | uredi izvor]

O Franji Nevistiću se dugo šutjelo, - bio je jednostavno Persona non grata, nakon devedesetih, Nevistić je potpuno rehabilitiran, čak i slavljen. Osnovna škola u njegovom rodnom mjestu Šujici zove po njemu[1], Zagrebačko arhivističko društvo, osnovalo je svoju zakladu koja nosi njegovo ime i jedna ulica u Zagrebu zove se po njemu.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Znanje i bitak : moja druga i konačna replika dru fra Kvirinu Vasilju, Hrvatska revija. 9 (1959)
  • Temelji demokracije, kriza i obnova, Izdanja "Ranjeni labud", 1971, Buenos Aires.
  • Croacia y la actual crisi de Yugoslavia, (zajedno s grupom autora) Edición especial de la revista Studia Croatica, Buenos Aires 1972.
  • Simptomi krize u hrvatskoj Katoličkoj crkvi, Hrvatska revija. 32 (1982)
  • Blajburška tragedija Hrvatskog naroda (zajedno sa grupom autora), Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona 1976.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]