Franjo Mraz
| Franjo Mraz | |
 Franjo Mraz i Zlatko Prica 1944. | |
| Rođenje | 4. travnja 1910. |
|---|---|
| Smrt | 26. listopada 1981. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Vrsta umjetnosti | naiva |
Franjo Mraz (Hlebine, 4. travnja 1910. – Brežice, 26. listopada 1981.), bio je hrvatski i jugoslavenski socijalno angažiran slikar, partizan i vijećnik AVNOJ-a.
Jedan je od začetnika hrvatske naivne umjetnosti. Tokom NOB je slikao ratne prizore sa Banije i partizane, poslije rata se priklonio socrealizmu (Mape "Omladinska pruga"), napustivši tipičnu "hlebinsku maniru".
Franjo Mraz rođen je 4. travnja 1910. u mjestu Hlebine, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Nakon pet razreda osnovne škole radi u domaćinstvu te se bavi poljodjelstvom. Od rane dobi započinje s crtanjem i akvareliranjem. Piše te objavljuje pjesme. Od 1930. godine slika, prvo pod mentorstvom Krste Hegedušića, a potom Petra Franjića. Od 1931. godine počinje izlagati svoja djela. Godine 1936. sudjeluje u I. izložbi hrvatskih seljaka slikara Generalić – Mraz, u Salonu Ulrich u Zagrebu.
Kao organizacioni sekretar Kotarskog Komiteta KPH za Koprivnicu, radio je na pripremi ustanka u tom kraju.[1] Kao komunist je uhapšen, ali na putu do logora Danica uspijeva pobjeći i prelazi u ilegalu.[2]
Godine 1942. uspjeva preći na teritorij Moslavine i pridružuje se partizanima,[2] sa kojima učestvuje u noćnom napadu kod Sunje, decembra 1942, koji je ovekovečio. Zatim, 1943. godine odlazi u Otočac, u Agitprop CK KPH. Učesnik je II zasjedanja AVNOJ-a, nobembra 1943. 1944. godine u Topuskom surađuje sa slikarom Zlatkom Pricom na fresci i izlaže crteže.[2] Tokom narodnooslobodilačke borbe obnaša visoke političke dužnosti kao vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Pored toga, izlaže na brojnim izložbama umjetnika partizana.[2]
Tokom period SFRJ bio je istaknuti društveni radnik. Nakon završetka rata živi u Zagrebu te radi na Odsjeku za likovne umjetnosti u Ministarstvu prosvjete i kulture. Od 1950. godine živi u Beogradu te radi u Vojnom muzeju. Godine 1955. postaje profesionalni slikar. Do kraja života živi povučeno; vrijeme provodi slikajući u beogradskom ateljeu i u Orebiću na Pelješcu.
Umro je 26. listopada 1981. u Brežicama u Sloveniji, a sahranjen je u Beogradu.
Mraz se kao samouki slikar pojavljuje 1930. godine. Od ranog djetinjstva bavio se crtanjem i akvarelom, no tek od 1930. godine, nakon što zajedno s Ivanom Generalićem upoznaje akademskog slikara Krstu Hegedušića, počinje se sustavno baviti slikanjem. Hegedušić ga upućuje da ne preslikava prikaze s razglednica i reprodukcije iz časopisa, već da slika ono što vidi: realnu svakodnevicu života na selu. Tada nastaje čitav niz njegovih crteža i akvarela s tipičnim motivima seoskog života, ponekad prožeti i socijalnom tematikom. Hegedušić mu omogućuje da izlaže u Zagrebu kao gost na III. izložbi grupe »Zemlja« (1931.). Poslije organizira skupinu seljaka slikara s kojom izlaže i Zagrebu, Varaždinu, Karlovcu, Kragujevcu, Čačku i Beogradu. Najčešće prikazuje likove žeteoca, orača, kopača, kosaca i nadničara, stoku na poljima i u šumi te krajolike. »Sredinom 1930-ih počinje slikati temperama i uljem na staklu i platnu« čime, ističe Crnković,»nastaju njegova paradigmatska djela mekih tonskih rješenja, bez čvrstih obrisa, slikana plošno i slobodnim mrljama boja, prepuna lirskih naboja i kolorističkih sloboda (Selo vozi gradu led, 1936.; Oranje, 1936.)«.[3]
.jpg)
Pod utjecajem političkog angažmana Mraz, već i prije priključenja u Narodnooslobodilački pokret, počinje postupno mijenjati svoj slikarski izraz te s liričnosti i svijetlog kolorita prelazi na čvrsti realizam; prikazuje istinite likove ranjenika, izbjeglica, siročadi te zbjegove. Rat i često susretanje sa smrću upućuju ga na nove sadržaje i naglašenu ekspresivnost. Tema rata ostat će i kasnije prisutna u njegovu stvaranju. Radi ilustracije za propagandne plakate (Sakrivanje žita, Tifus), novinsku ilustraciju - uglavnom za partizanski tisak na koje prenosi ratne prizore te likove boraca. Njegove ilustracije vrve autobiografskim elementima jer je i sam aktivno sudjelovao u NOB-u. Za njegove crteže i ilustraciju karakteristična je gruba, sirova linija, ponešto nemirna, ali kao takva ona je i ekspresivna te dočarava svu grubost ratnoga razdoblja. Nakon rata usredotočuje se na prikaze obnove: ponovnu izgradnju uništenog.
Sredinom 1950-ih Mraz se u odabiru tema i načinu slikanja iznova vraća ideologiji Hlebinske škole. Umjetnik se ponovno usredotočuje na seoske prikaze svakodnevice te idiličnoga krajolika s tek pokojim djelom koje se osvrće na partizansku tematiku (Brigada, 1956.). No ni u lirskim pejzažima ni prikazima seoskog načina života ne zazire od realističnog prikazivanja zbilje. Slika pejzaže Vojvodine, osobito Banata, ravničarske predjele te ljude koji ga asociraju na voljenu Podravinu.
- Oranje, 1936., tempera na staklu, 29 x 39 cm
- Oplakivanje, 1940., ulje na platnu, 59 x 71 cm
- Brigada, 1956., ulje na staklu, 33 x 46.3 cm, HMNU, Zagreb
- Na paši, 1968., ulje na staklu, 30 x 30 cm, HMNU, Zagreb
- Dobro jutro, oko 1975., ulje na staklu, 28 x 39 cm
- Ruralni krajolik, 1954., ulje na platnu, 57x92cm
- Volovi, ulje na staklu, 37x49cm, Galerija Mona Lisa, Zagreb
- II. Izložba grupe Zemlja, Zagreb, 1931.
- Izložba hrvatskih seljaka-slikara, Beograd, II. 1939.
- Izložba slika Franje Mraza, Zagreb, XII. 1940.
- Izložba umjetnika partizana, Dubrovnik, II. 1945.
- Izložba slavenske grafike, Prag, 1946.
- Izložba grafike, Zagreb, 1948.
- Izložba Hlebinske škole, Zagreb, 10. i 11. IV. 1955.
- III. Biennale likovnih umjetnosti, Sao Paolo, VI. – X. 1955.
- Izložba crteža i grafika NOB, Zagreb, X. – XI. 1955.
- Franjo Mraz, Zagreb, XII. – I. 1977.
- ↑ https://znaci.org/00003/845.pdf
- 1 2 3 4 Hrvatska likovna umjetnost u narodnooslobodilačkom ratu (izložba), Muzej revolucije naroda Hrvatske, Zagreb, 1987.
- ↑ Crnković, Vladimir. Umjetnost Hlebinske škole / The Art of the Hlebine School, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb, 2006., str. 74 ISBN 953-6660-32-6
