Franjo Dugan (1874–1948)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Franjo Dugan (stariji)
Biografske informacije
Rođenje 11. rujna 1874.
Krapinica, Hrvatska  HRV
Krapinica, Hrvatska  HRV
Smrt 12. prosinca 1948.
Zagreb, Hrvatska  HRV
Zagreb, Hrvatska  HRV
Znamenita djela
Uvertira za orkestar
Simfonijski andante
Četiri gudačka kvarteta
Toccata u g-molu
Kromatska fuga u c-molu
Sonata za violinu i klavir
Carmen saeculare
Molitva
Hrvatska misa

Franjo Dugan stariji (Krapinica, 11. rujna 1874. - Zagreb, 12. prosinca 1948.), hrvatski skladatelj, orguljaš, glazbeni pisac i akademik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Franjo Dugan se još kao dječak oduševio zvukom orgulja te su mu one cijeli život bile u središtu glazbeničkoga i skladateljskoga zanimanja. Glazbu je najprije učio kod Vatroslava Kolandera, čije je mjesto stalnoga orguljaša Zagrebačke katedrale kasnije i naslijedio. Započeo je i studij matematike i fizike, ali je ljubav prema glazbi ipak prevladala. Studij glazbe nastavio je kod Roberta Kahna i Maxa Brucha na Visokoj glazbenoj školi u Berlinu, gdje je 1908. i diplomirao. Vrativši se u domovinu, djelovao je kao profesor u Osijeku i Zagrebu: od 1921. pa sve do umirovljenja 1941. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je teorijske glazbene predmete, kompoziciju i orgulje (1940-41. bio je i rektor Akademije).

Uporedo s pedagoškim radom, Dugan je bio dirigent pjevačkih društava Kolo, Sloga, Oratorijskog zbora sv. Marka, orguljaš u crkvama sv. Marka i sv. Marije te aktivni član mnogih umjetničkih društava. Bio je jedan od osnivača i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj: bio je dugogodišnji urednik glazbenih priloga u časopisu »Sv. Cecilija« te propagirao je i harmonizirao velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika. 1 Objavljivao je glazbene kritike i pisao stručnu pedagošku literaturu. Od 1919. bio je dopisni, a od 1921. i redoviti član JAZU (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Franjo Dugan je ostavio veći broj skladbi, instrumentalnih i vokalnih. Njegova se komorna djela uglavnom ne izdižu iznad solidnoga akademskog prosjeka, dok su mu skladbe za orgulje mnogo uspjelije. U suštini kasni romantičar, ponešto konzervativan, Dugan je više puta posegnuo i za hrvatskim glazbenim folklorom, služeći se ponekad i citatima. Oslanjajući se na principe velikih baroknih polifoničara, u svojim je djelima za orgulje dao vrlo vrijedne priloge hrvatskoj orguljaškoj glazbi, pokazujući u veličanstvenim višeglasnim strukturama, koje nisu bez dramatske napetosti, zamjerno vladanje polifonim postupcima. 2

Skladbe za orkestar[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Uvertira (1985.)
  • Simfonijski andante (1908.)

Komorne skladbe[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Gudački kvartet na božićne napjeve (1892.)
  • Dvije dvoglasne invencije (u a-molu i G-duru), za klavir (1895.)
  • Gudački kvartet u h-molu (1898.)
  • Gudački kvartet u F-duru (1908.)
  • Gudački kvartet u Es-duru (1908.)
  • Sonata za violinu i klavir u g-molu (1908.)
  • Duo za violinu i klavir u g-molu (1908.)
  • Duo za violine u G-duru

Skladbe za orgulje[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Šest fughetta (1893.)
  • Dva preludija (1893.)
  • Prélude et fugue u G-duru (1894.)
  • Dvije fuge (u c-molu i f-molu, 1894.)
  • Kromatska fuga u c-molu (1895.)
  • Toccata u g-molu (1895.)
  • Fantazija u dorskom načinu na pučku pjesmu Pozdravleno budi telo Jezuša (1895.)
  • Preludij i fuga u H-duru (1908/09.)
  • Božićna predigra (1942.)

Vokalne skladbe[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ustaj dušo za zbor i orkestar (1896.)
  • Čuj der dušo za zbor i orkestar (1896.)
  • Pjesme za muški zbor, bariton i orkestar (1897.)
  • Na vodi za zbor, mezzosopran i orkestar (1897.)
  • Kad te ljudi zlobom more za dječji zbor i klavir (1901.)
  • Troje proljeće za ženski zbor i klavir na stihove Stanka Vraza (1903.)
  • Marku Križevčaninu za muški zbor i bariton (1904.)
  • Carmen saeculare za osmeroglasni zbor (1913.)
  • Morska vrba za ženski zbor i klavir (1923.)
  • Večer na selu za dječji zbor (1940.)
  • Prigodom vjenčanja za zbor (1944.)
  • Nad grobom za muški zbor (1944.)
  • Šest solopjesama

Duhovne skladbe[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Regina coeli za glas i orgulje (1895.)
  • Molitva za zbor (1901.)
  • Tebe mi hvalimo Bože za zbor na stihove Marka Marulića (1901.)
  • Hrvatska misa (1901.)
  • Salve Regina za glas i orgulje (1902.)
  • Za vjenčanje za glas i orgulje na riječi Petra Preradovića (1928.)
  • Ave Maria za glas i orgulje (1932.)
  • Ofertorij Ad Te Domine (1939.)

Spisi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Elementarna teorija muzike (1922.)
  • Vježbe za zborno pjevanje (solfeggi, 1923.)
  • Nauka o muzičkim formama (1932.)
  • Nauka o instrumentima (1936.)
  • Akustika (rukopis, 1943.)
  • Nauk o glasbalima (1944.)
  • Nauka o formama (rukopis)
  • Brojni članci o tehnici sviranja i mehanizmu orgulja, životopisi, kritike i dr. u časopisima i novinama (Sv. Cecilija, Glazbeni vjesnik, Muzički glasnik, Savremenik, Narodne novine).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989, sv. 4, str. 298-299.
  2. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966, str. 189-190.
  3. Marion-Kesić, Ksenija: »FRANJO DUGAN st.«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983, str. 223-224.
  4. Vidaković, Albe: »DUGAN, Franjo st.«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971, sv. 1, str. 480.

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

1  A. Vidaković: »DUGAN, Franjo st.« (u: MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, sv. 1), str. 480.
2  J. Andreis: Povijest glazbe, sv. 4, str. 299.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]