Francisco de Zurbarán

Izvor: Wikipedia
Francisco Zurbarán

Sv. Luka kao slikar (autoportret) ispred raspela
Rođenje 7. studenog 1598.
Fuente de Cantos, Španjolska
Smrt 27. kolovoza 1664.
Madrid, Španjolska
Polje slikarstvo - crtež
Pokret Barok
Djela Sv. Petar Nolasco (1628.),
Tijelo sv. Bonaventure na odru
Sv. Luka kao slikar ispred raspela
Uticaj od Caravaggio, Rubens
Uticaj na Goya, Salvador Dali, itd.

Francisco de Zurbarán (Fuente de Cantos, 7. studenog 1598. - Madrid, 27. kolovoza 1664.) je uz Diega Velázqueza bio vodeći slikar španjolskog baroka.

Biografija[uredi - уреди]

Tijelo sv. Bonaventure na odru, oko 1629., Louvre, Pariz.

Prošavši utjecaj sevillske škole Zurbarán je već s 20 godina u Liereni osnovao vlastitu radionicu u kojoj je naslikao prizore za 21 sliku namijenjenu Crkvi sv. Magdalene u Sevilli.

Godine 1629. imenovan je službenim slikarom grada Seville te se ondje nastanio. Od 1638. god. bio je dvorski slikar Filipa IV., a 1658. preselio se u Madrid, gdje je i umro.

God. 1756. Richard Trevor, princ Durhama od 1752. do 1771. god, donio je u Aucklandski dvorac 12 od njegovih 13 portreta Jakova i njegovih 12 sinova, gdje se nalaze i dan danas.

Djela[uredi - уреди]

Slikao je portrete pobožnih likova, redovnike i svece u meditaciji i molitvi, smješteni u nejasan prostor pun sjenki, premda sami likovi posjeduju masivnu čvrstoću poput skulptura. Vrhunac predstavlja Viđenje sv. Petra Nolasca (1629.). U početku ih karakteriziraju oštri kontrasti kjaroskura odavajući utjecaje Caravaggia, a potom se nazire meki stilski izraz B. Murilla.

Slikao je i mrtve prirode u kojima majstorsku uporabu boje naglašava briljantna intenzivnost svjetlosti. Njegove dramatične mistično-religiozne kompozicije iz života svetaca i redovnika (ciklusi slika iz života sv. Bonaventure u Sevilli, 1629.) istodobno su idealizirani i realistični, a svakodnevni predmeti su prožeti osjećajem svetosti.

Galerija[uredi - уреди]