Frances Farmer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Frances Farmer
glumica, TV voditeljica
Biografske informacije
RođenjeFrances Elena Farmer
(1913-09-19)19. 9. 1913.
Seattle, Washington, SAD
Smrt1. 8. 1970. (dob: 56)
Indianapolis, Indiana, U.S.
SupružnikLeif Erickson(v. 1936 —  r. 1942)
Alfred Lobley (v. 1951 —  r. 1958)
Leland Mikesell (v. 1958 —  r. 1963)
Profesionalne informacije
Zanimanjeglumica, TV voditeljica

Frances Elena Farmer (19. septembar 1913 - 1. august 1970) bila je američka glumica, danas uglavnom poznata po burnom privatnom životu, uglavnom vezanih uz probleme sa duševnim zdravljem, koji je bio predmetom senzacionalističkog prikaza u medijima te inspirirao radnju nekoliko filmova.

Biografija[uredi | uredi kod]

Farmer se rodila u Seattleu kao kćer advokata Ernesta Marvina Farmera i Lillian Farmer (rođ. Van Ornum), vlasnice pansiona. 1931. se upisala kao student na University of Washington gdje se počela baviti glumom kao članica studentske trupe. 1935. godine je, osvojivši nagradnu igru ljevičarskog časopisa The Voice of Action osvojila putovanje u SSSR gdje joj je najviše zanimanja izazvao Moskovski umjetnički teatar (MHAT); taj je događaj kasnije potakao špekulacije da je Farmer, koja se još u srednjoj školi javno očitovala kao agnostik potajno podržavala komunizam, odnosno da su njeni kasniji problemi u životu imali makar djelomično i političku pozadinu.

Po povratku iz Moskve se naselila u New Yorku gdje je namjeravala započeti karijeru na Broadwayu, ali su je odmah uočili Paramountovi agenti i doveli u Hollywood, gdje je relativno brzo imala nastup u nekoliko zapaženih filmova. Njenu karijeru u Hollywoodu je, međutim, značajno obilježio nonkonformizam, odnosno odbijanje da se pokorava sugestijama šefova studija, ali i impulzivnost i temperamentnost, zbog kojih je stekla reputaciju "problematične" osobe na setu.

19. oktobra 1942. ju je u Santa Monici uhapsila lokalna policija zbog noćne vožnje sa upaljenim svjetlima, čime su se kršile odredbe propisa o zamračenju uvedenom nakon ulaska SAD u Drugi svjetski rat. Sudac joj je odredio 500 dolara globe i uvjetnu kaznu od 180 dana zatvora; Farmer je puštena nakon što je platila polovicu svote. Kada do januara 1943. nije platila ostatak iznosa, izdan je nalog za njeno hapšenje. Tom prilikom je fizički napala policajce, a na ročištu i suca koji ju je smjesta osudio na 180 dana zatvora; zalaganjem porodice je, pak, odvedena na psihijatrijski odjela bolnice gdje joj je dijagnosticirana manično-depresivna psihoza, a potom u drugoj bolnici paranoida shizofrenija. Farmer je nakon duga višekratno slana i puštana iz duševnih bolnica, a što su obilježili bijegovi, eskcesi i nasilje prema porodici koja se pokušavala brinuti za nju. Konačno je u maju 1945. smještena u duševnu bolnicu Western State gdje će boraviti sve do 1950. godine.

Farmer je kasnije u svojoj posthumno objavljenoj autobiografskoj knjizi Will There Really Be a Morning? tvrdila da je prilikom boravka u Western Stateu bila učestalo zlostavljan, bilo fizički, bilo seksualno, a što je uključivalo silovanja od strane muških bolničara. Kenneth Anger je, pak, u svojoj kontroverznoj knjizi Hollywood Babylon tvrdio da je Farmer bila podvrgnuta lobotomiji, iako za to ne postoji nikakve službene potvrde.

Nakon izlaska iz bolnice, Farmer je radila kao pralja, a 1953. je na posebnom sudskom ročištu proglašena duševno zdravom. Potom se preselila u Los Angeles i radila kao sekretarica sve dok 1957. nije srela Leland C. Mikesella, televizijskog producenta koji joj je omogućio da ponovno počne glumačku karijeru povremenim nastupima u teatru i televiziji. 1959. godine se krstila u Katoličkoj crkvri u Indianapolisu gdje će provesti posljednje godine života.

Umrla je 1970. od raka grla koji se često tumačio time da je bila strastveni pušač.

Filmografija[uredi | uredi kod]

Godina Naslov Uloga Napomene
1936 Too Many Parents Sally Colman
1936 Border Flight Anne Blane
1936 Rhythm on the Range Doris Halliday
1936 Come and Get It Lotta Morgan/Lotta Bostrom alternativni naslov: Roaring Timber[1]
1937 Exclusive Vina Swain
1937 The Toast of New York Josie Mansfield
1937 Ebb Tide Faith Wishart
1938 Ride a Crooked Mile Trina
1940 South of Pago Pago Ruby Taylor
1940 Flowing Gold Linda Chalmers
1941 World Premiere Kitty Carr
1941 Badlands of Dakota Calamity Jane
1941 Among the Living Elaine Raden
1942 Son of Fury: The Story of Benjamin Blake Isabel Blake
1943 I Escaped from the Gestapo montažna sekvenca alternativni naslov: No Escape (UK))[2]
1958 The Party Crashers Mrs. Bickford
1958 Playhouse 90 Val Schmitt epizoda: "Reunion"
1958 Matinee Theatre epizoda: "Something Stolen, Something Blue"
1958 Studio One Sarah Walker epizoda: "Tongues of Angels"
1958–1964 Frances Farmer Presents voditeljica nepoznat broj epizoda

U popularnoj kulturi[uredi | uredi kod]

Farmer se 1982. godine pojavila kao protagonistica biografskog filma Frances u kojoj je njen lik tumačila Jessica Lange, koja je za svoj nastup nominirana za Oscar. Sljedeće godine je prikazan TV-film Will There Really Be a Morning? temeljen na Farmerinoj autobiografiji, u kome je njen lik tumačila Susan Blakely.

1984. godine je, pak, o Frances Farmer snimljen niskobudžetni crno-bijeli art film Commited u režiji lezbijske aktivistice Sheile McLaughlin koja je također tumačila njen lik.

Godine 1980. je francuska pjevačica Mylène Jeanne Gautier tokom studija glume odlučila da Frances Farmer oda počast tako što će kao umjetničko ime uzeti Mylène Farmer.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Nugent, Frank S. (2010). „Come and Get It (1936)”. The New York Times. All Media Guide, LLC, Baseline, and The New York Times Company. Pristupljeno 4 January 2013. 
  2. „I Escaped From The Gestapo (1943)”. Turner Classic Movies. Turner Entertainment Networks, Inc.. Pristupljeno 4. I 2013. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]