Franc Ancelj
| Franc Ancelj | |
|---|---|
| puno ime | Franc Branko Ancelj |
| rođen | 1941. Jesenice, Jugoslavija |
| umro | 24. travnja 2015. (74 god.) Pula, Hrvatska |
| mjesto pokopa | Monte Ghiro, Pula, Hrvatska |
| zanimanje | arhitekt |
Franc Branko Ancelj (Jesenice, 1941. – Pula, 24. travnja 2015.), jugoslavenski i hrvatski arhitekt, urbanist i publicist.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kod]
Rodio se 1941. u Jesenicama u Jugoslaviji. Iz Jesenica se s obitelji najprije doselio u Opatiju, gdje mu je otac radio kao nastavnik tamošnje turističko-ugostiteljske škole. Nakon što je otac bio upućen da otvori podružnicu ove škole u Puli, čitava se obitelj onamo preselila 1956.[1] Ancelj je srednjoškolsko obrazovanje stjecao u Gimnaziji »Pula« od 1956. do 1960.[2] Poslije polaganja mature upisao je studij arhitekture na Univerzitetu u Ljubljani, koji je završio 1965.[2]
Karijera[uredi | uredi kod]
Po završetku studija otišao je u Dortmund u Njemačkoj, gdje je u studiju Groth stjecao prvo profesionalno iskustvo.[2] Nakon toga vratio se u Pulu i zaposlio u Projektnom birou Građevinskog poduzeća »Istra«. Godine 1972. s nekolicinom kolega odlučio je osnovati Urbanističko-projektni zavod Istre, koji je nastao spajanjem projektnih biroa Građevinskog poduzeća »Istra« iz Pule i Rovinja.[3] U toj je organizaciji udruženog rada vodio izradu Generalnog urbanističkog plana grada Pule (period izradbe 1978. – 1984.) i Provedbenog urbanističkog plana »Stari grad Pula«, sudjelovao pri obnovi zgrade Istarskog narodnog kazališta, pri planiranju i gradnji zgrade Sekretarijata za unutrašnje poslove i Croatia osiguranja, uređenju Flanatičke ulice i Narodnog trga te urbanističkom planiranju četvrti Verude, Stoje, Pješčane Uvale i Verudele. U Urbisu 72 radio je do umirovljenja.[4]
Bio je član Društva arhitekata Istre i Hrvatske komore arhitekata, i poslije umirovljenja aktivan na znanstvenim skupovima i okruglima stolovima te u izradi stručnih publikacija. U lokalnom dnevniku Glasu Istre objavljivao je polemičke članke i nekoliko serija feljtona (Sto godina pulskih vizura, 2007–08.; Interpolacije – da ili ne, 2008–09.; Upoznati svoj grad, 2009–10.; Dvigrad Pula, 2012.) na osnovi kojih je objavio knjigu Sto godina pulskih vizura: sabrani feljtoni & izabrani polemički članci (2013.). Kao predstavnik DAI-ja bio je član ocjenjivačkog suda na Natječaju za izradu idejnog urbanističkog rješenja uređenja gradske rive u Puli.[5] Godine 2013. kandidiran je za Nagradu grada Pule.[2]
Umro je 24. travnja 2015. u Puli,[4] gdje je i pokopan na tamošnjem gradskom groblju.
Publikacije[uredi | uredi kod]
- Ancelj, F. B. Sto godina pulskih vizura: sabrani feljtoni & izabrani polemički članci, 2013.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Poseljačivanje Pule i nezainteresiranost građana”. Glas Istre. 11. srpnja 2014. Pristupljeno 30. travnja 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Prijedlog Odluke o dodjeli Nagrade Grada Pule za 2013. godinu”. Glas Istre. 29. siječnja 2013. Pristupljeno 30. travnja 2015.
- ↑ „Urbis 72 d. d. Pula”. LZMK. Pristupljeno 30. travnja 2015.
- ↑ 4,0 4,1 „Preminuo arhihekt i urbanist Franc Branko Ancelj”. Glas Istre. 17. listopada 2011. Pristupljeno 30. travnja 2015.
- ↑ „Natječaj za izradu idejnog urbanističkog rješenja uređenja gradske rive u Puli”. Glas Istre. Pristupljeno 30. travnja 2015.