Franc Ancelj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Franc Ancelj
puno ime Franc Branko Ancelj
rođen 1941.
Jesenice, Jugoslavija
umro 24. travnja 2015. (74 god.)
Pula, Hrvatska
mjesto pokopa Monte Ghiro, Pula, Hrvatska
zanimanje arhitekt

Franc Branko Ancelj (Jesenice, 1941. – Pula, 24. travnja 2015.), jugoslavenski i hrvatski arhitekt, urbanist i publicist.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rani život i obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se 1941. u Jesenicama u Jugoslaviji. Iz Jesenica se s obitelji najprije doselio u Opatiju, gdje mu je otac radio kao nastavnik tamošnje turističko-ugostiteljske škole. Nakon što je otac bio upućen da otvori podružnicu ove škole u Puli, čitava se obitelj onamo preselila 1956.[1] Ancelj je srednjoškolsko obrazovanje stjecao u Gimnaziji »Pula« od 1956. do 1960.[2] Poslije polaganja mature upisao je studij arhitekture na Univerzitetu u Ljubljani, koji je završio 1965.[2]

Karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Franc Ancelj, brončana maketa Pule u Titovu parku

Po završetku studija otišao je u Dortmund u Njemačkoj, gdje je u studiju Groth stjecao prvo profesionalno iskustvo.[2] Nakon toga vratio se u Pulu i zaposlio u Projektnom birou Građevinskog poduzeća »Istra«. Godine 1972. s nekolicinom kolega odlučio je osnovati Urbanističko-projektni zavod Istre, koji je nastao spajanjem projektnih biroa Građevinskog poduzeća »Istra« iz Pule i Rovinja.[3] U toj je organizaciji udruženog rada vodio izradu Generalnog urbanističkog plana grada Pule (period izradbe 1978. – 1984.) i Provedbenog urbanističkog plana »Stari grad Pula«, sudjelovao pri obnovi zgrade Istarskog narodnog kazališta, pri planiranju i gradnji zgrade Sekretarijata za unutrašnje poslove i Croatia osiguranja, uređenju Flanatičke ulice i Narodnog trga te urbanističkom planiranju četvrti Verude, Stoje, Pješčane Uvale i Verudele. U Urbisu 72 radio je do umirovljenja.[4]

Bio je član Društva arhitekata Istre i Hrvatske komore arhitekata, i poslije umirovljenja aktivan na znanstvenim skupovima i okruglima stolovima te u izradi stručnih publikacija. U lokalnom dnevniku Glasu Istre objavljivao je polemičke članke i nekoliko serija feljtona (Sto godina pulskih vizura, 2007–08.; Interpolacije – da ili ne, 2008–09.; Upoznati svoj grad, 2009–10.; Dvigrad Pula, 2012.) na osnovi kojih je objavio knjigu Sto godina pulskih vizura: sabrani feljtoni & izabrani polemički članci (2013.). Kao predstavnik DAI-ja bio je član ocjenjivačkog suda na Natječaju za izradu idejnog urbanističkog rješenja uređenja gradske rive u Puli.[5] Godine 2013. kandidiran je za Nagradu grada Pule.[2]

Umro je 24. travnja 2015. u Puli,[4] gdje je i pokopan na tamošnjem gradskom groblju.

Publikacije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ancelj, F. B. Sto godina pulskih vizura: sabrani feljtoni & izabrani polemički članci, 2013.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]