François Sanson

Ovo je članak o misionaru i putopiscu. Za pijanista, vidi Sanson François.

Za kartografa s kojim se često miješa u bibliografskim katalozima, vidite članak Nicolas Sanson.

François Sanson
Rođenje	17. vijek
Smrt	kasni 17. ili rani 18. vijek
Zanimanje	svećenik, misionar i pisac
Poznat/a po	putopisu o safavidskom Iranu

François Sanson (ili Père N. Sanson) bio je francuski misionar i putopisac iz 17. vijeka, poznat po putopisu o safavidskom Iranu izdanim sredinom 1690-ih godina i ulozi u otvaranju rimokatoličke biskupije u toj zemlji.

Biografija

Detaljne informacije o Sansonovom ranom životu slabo su poznate. Kao mladi rimokatolički svećenik i član MEP-a, zajedno sa J.-B. Rochom poslan je u Isfahan da uruči vjerodajnice francuskog kralja Luja XIV šahu Sulejmanu I, s ciljem otvaranja biskupije u ondašnjoj iranskoj prijestolnici. Njihov put 1682. bio je predvođen F. Picquetom, biskupom Babilona (tj. Bagdada). Družina se prvo stacionirala u gradu Hamadanu gdje im se priključio i L.-M. Pidou, koji je nakon Picquetove smrti 1685. postao njegovim nasljednikom. Sanson i svećenik M. Gaudereau vodili su pregovore sa šahom što je u konačnici 1692. rezultiralo dobijanjem vladarskog dopuštenja za otvaranje misija u Novoj Džolfi (dio Isfahana) i Hamadanu. Nakon ovog uspjeha, Sanson se iste godine vratio u Francusku i potom 1693. predao izvještaj Luju XIV u Versaillesu.

Za vrijeme boravka u Iranu Sanson je napisao putopis Putovanje i državni odnosi sadašnjeg Perzijskog Kraljevstva (fr. Voyage ou Relation de l'Etat present du Royaume de Perse) koji sadrži detaljne opise zemlje i niz ilustracija, te ga je 1694. izdao u Parizu. Sanson se danas smatra jednim od najplodnijih putopisaca koji su posjetili Iran između 1600. i 1722. godine, a njegova djela zajedno s onima J. Chardina i E. Kaempfera osobito su bitna za period vladavine šaha Sulejmana I (vl. 1666. – 1694.). Iz njegovog djela iščitava se da je dobro poznavao perzijski, turski i armenski jezik. Ipak, autoritativnijim radom smatra se knjiga njegova suvremenika R. du Mansa. Sansonov putpis preveden je na engleski od strane J. Savagea još 1695. u Londonu, a T. Tafaduli preveo ga je 1967. i na perzijski jezik.

Opus

• (fr) Voyage ou Relation de l'État présent du Royaume de Perse: Avec une dissertation curieuse sur les Moeurs, Religion & Gouvernement de cet État (1694., 1695.), Paris: Chez la veuve Mabre Cramoisi
  • (en) The Present State of Persia: with a Faithful Account of the Manners, Religion, and Government of that People (1695.), London: M. Gilliflower, pr. J. Savage
  • (fa) Safar-nāma-i Sānsūn : waḍiʻ-i kišwar-i šāhinšāhī dar azmān-i šāh Sulaimān-i ṣafawī ; taḥqīq wa muṭālaʻa-i daqīq dar bāra-i ādāb wa aḫlāq wa ḥukūmat-i Īrān (1967.), Teheran: Čaphana-e Ziba, pr. T. Tafaduli

Literatura

• (en) Calmard, Jean (31. 1. 2012.) [15. 12. 2000.]. „ii. Relations with Persia to 1789”. France. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 
• (en) Calmard-Compas, Jacqueline (3. 2. 2012.) [15. 12. 2000.]. Gaudereau, Martin. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 
• (en) Lockhart, Lawrence (1986.). „7. European Contacts with Persia: 1350–1736”. u: Jackson, Peter; Lockhart, Lawrence. The Timurid and Safavid Periods. The Cambridge History of Iran. 6. Cambridge, UK; New York: Cambridge University Press. str. 373.-411. DOI:10.1017/CHOL9780521200943.008. ISBN 9780521200943. OCLC 13766635. 
• (en) Matthee, Rudi (2009.). The Safavids under Western Eyes: Seventeenth-Century European Travelers to Iran. Journal of Early Modern History (JEMH). 13 (2/3). Leiden: Brill Academic Publishers. str. 137.-171. ISSN 1385-3783. OCLC 461453307. 

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: François Sanson