Forma (botanika)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Klijanci Abies procera ponekad izrastaju tako da imaju privlačne srebrenesto-plave iglice.
Zato je kreirano ime Abies procera Rehder forma glauca (Ravenscr.).
Međutim, ako se biljke selektivno propagira za hortikulturnu trgovinu, umjesto toga obično koristi se naziv kultivar.

Forma – u botaničkoj nomenklaturi – jedan je od "sekundarnih" taksonomskih rangova, ispod variejteta, a koji je ispod podvrste date vrste biljaka.[1] Drugim riječima, to je infraspecijski takson.[2]

Ako se, u opisu taksona, navodi više od tri naziva daje se primjerena "klasifikacija", ali u tri dijela koji čine "ime": ime roda, ime (epitet) vrste i infraspecijski epitet.[1]

U oznaci forme stavlja se skraćenica "f." ili puno "forma", da se zna da epitet označava rang. Forma se ne piše italikom, tj. kurzivom.

Naprimjer:

  • Acanthocalycium spiniflorum f. klimpelianum ili
    • Acanthocalycium spiniflorum forma klimpelianum (Weidlich & Werderm.) Donald
  • Crataegus aestivalis (Walter) Torr. & A.Gray var. cerasoides Sarg. f. luculenta Sarg. je klasifikacija biljke čije ime je:
    • Crataegus aestivalis (Walter) Torr. & A.Gray f. luculenta Sarg.

Forma obično označava grupu sa primijetnim morfološkim odstupanjima od ostatka populacije. Uobičajena taksonomski praksa je da za jedinke koje se svrstavaju u formu nije nužno poznavati da li su usko srodne (ne mogu formirati kladus)[3] Naprimjer, bijelocvijetne biljke vrsta koje obično imaju obojene cvjetove, mogu se grupirati i pod jednim nazivom (npr. kao "f". alba).

Terminom formae apomicticae se ponekad označavaju biljke koje se razmnožavaju bespolno, putem apomiksije. Teorijski gledano, u okviru jedne vrste, moguće je opisati bezbroj formi, na osnovu manjih genetičkih razlika, a samo nekoliko njih, koje su posebno značenje, budu tako i imenovane.

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  2. McNeill, J.; Barrie, F.R.; Buck, W.R.; Demoulin, V.; Greuter, W.; Hawksworth, D.L.; Herendeen, P.S.; Knapp, S. i dr.. (2012). International Code of Nomenclature for algae, fungi, and plants (Melbourne Code) adopted by the Eighteenth International Botanical Congress Melbourne, Australia, July 2011. Regnum Vegetabile 154. A.R.G. Gantner Verlag KG. ISBN 978-3-87429-425-6. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-04. Pristupljeno 2017-01-16.  Chapter I. Article 4
  3. Hamilton, C.W.; Reichard, S.H. (1992), „Current Practice in the Use of Subspecies, Variety, and Forma in the Classification of Wild Plants”, Taxon 41 (3): 485–498, DOI:10.2307/1222819, JSTOR 1222819 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]