Finej

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala značenja, vidi Finej (razvrstavanje).
Krilati Kalej i Zet (s leve i s desne strane) spašavaju Fineja (koji sedi) od harpija. Strana A na atičkom crvenofiguralnom krateru, oko 460. pne., iz Altamure.

Finej (starogrčki: Φινεύς) bio je, u grčkoj mitologiji, kralj grada Salmidesa u Trakiji i prorok koji se pojavljuje u priči o Argonautima.[1] Prema nekim izvorima, bio je sin Fenika i Kasiopeje te unuk Agenorov.[2][3] Drugi kažu da je bio Agenorov sin,[4] a treći da mu je otac bio bog Posejdon.[5] Neki ga izvori nazivaju kraljem Paflagonije ili Arkadije.[3][6]

Mitologija[uredi | uredi kod]

U mitu o Argonautima Finej je kralj Tračana i suprug Borejine i Oritijine kćerke Kleopatre, koja mu je rodila dva sina, koja su se, zavisno od izvora, zvala ili Pleksip i Pandion[7] ili Gerimba i Aspond[8] ili Polidektor i (?) Polidof[9] ili Partenije i Krambo.[10] Spominje se i Finejeva druga supruga ― Ideja, kći Dardanova (ili, prema drugima, Idoteja, sestra Kadmova,[11] ili Euritija[12]). Ona je prevarom naterala Fineja da oslepi ta svoja dva sina, a ista će sudbina potom zadesiti i njega samoga.[3][13] Fineju je druga žena ili, prema nekima, jedna skitska ljubavnica, rodila još dva sina, Marijandina i Tina.[1][10] Neki kažu i da je imao dve kćeri, Erasiju i Harpireju.[14]

Fineju je Apolon poklonio dar proricanja. Srećno je živeo sve dok ljudima nije počeo otkrivati božanske zamisli. Zevs ga je zbog toga oslepio i osudio na dug život, pri čemu su mu strašne harpije svaki dan grabile i zagorčavale hranu. Finej se odrekao vlasti i povukao u samoću, a harpije su mu i dalje otimale gotovo svu hranu, ostavljajući mu samo onoliko koliko mu je trebalo da preživi. Od snažnog čoveka Finej se pretvorio u živi skelet, ali je strpljivo podnosio svoj usud, jer je kao prorok znao da će ga osloboditi ženina braća, Kalej i Zet. Kad su Argonauti, na putu za Kolhidu, svratili u Finejevu zemlju, među njima su se nalazili i Kalej i Zet. Finej ih je srdačno dočekao i ispričao svoju tužnu sudbinu te zatražio njihovu pomoć. Zet je obećao da će mu pomoći, ali je zatražio od Fineja da se zakune da je to po volji bogova. Finej se zakunuo Apolonom i, kad su harpije jurnule na postavljenu trpezu, Kalej i Zet isukali su mačeve i zauvek ih oterali iz Trakije. Finej je u znak zahvalnosti ispričao Argonautima šta ih sve čeka na putu ka Kolhidi. Podanici su se okupili pred svojim starim kraljem, ali je on, znajući da mu se vid neće vratiti, jedino želeo što bržu smrt.[15][5]

Prema starijem predanju, zabeleženom u epovima koji su se u antici pripisivali Hesiodu, Finej je bio oslepljen zato što je Friksu ili njegovoj deci pokazao put[16] ili zato što je sam odabrao dug život i proročko nadahnuće umesto kratkog života u punoj snazi.[17] Prema Katalogu žena, harpije su Fineja gonile do kraja sveta.[18] Neki kažu da je Fineja oslepio Helije na molbu svog sina Ejeta i da ga je kasnije, kad su Kalej i Zet oterali harpije, pretvorio u krticu, koja je od njega nasledila slepilo i proždrljivost.[4] Prema jednoj sholiji uz Odiseju, kad ga je Zevs pitao želi li da bude kažnjen smrću ili slepilom za to što mu je druga supruga ubila sinove od njegove prve žene, Finej je odabrao slepilo rekavši da više voli da nikad više ne vidi sunca; time je uvredio Helija, koji je na njega poslao harpije.[12]

Poznato je i drugo predanje, prema kojem Finej nije bio prorok i mudri kralj, nego običan smrtnik, sa mnogim manama i porocima.[4] Kleopatra, prva Finejeva supruga, rodila mu je dva sina, a kad su oni odrasli, Finej se oženio Idejom, kćerkom skitskog kralja Dardana. Maćeha je toliko mrzela pastorke, da im je čunkom za tkanje izbola oči,[4] a neki kažu da ih je oslepio sam Finej zbog Idejinih lažnih optužbi na njihov račun.[13][5][12] Kad su Argonauti stigli kod Fineja, zatekli su Kleopatru i njene sinove u tamnici i sve troje ih oslobodili. Finej je s vojskom napao Argonaute, ali su ovi pod Heraklovim vodstvom pobedili Tračane i ubili Fineja. Ideja je vraćena svom ocu u Skitiju, gde je sam Dardan presudio svojoj kćerki.[19]

Eshil i Sofokle napisali su tragedije koje su obrađivale mit o Fineju, a koje su danas izgubljene. Eshilova se tragedija zvala Finej i bila je prva u dramskoj trilogiji kojoj su pripadali Persijanci, izvedeni 472. pne.[20]

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Merkelbach, R.; West, M.L. (1967), Fragmenta Hesiodea, Oxford, ISBN 0-19-814171-8 .
  • Schmitz, Leonhard (1867), „Phineus (3)”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Boston 
  • Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga. 
  • Thomson, George Derwent (1973). Aeschylus and Athens. Lawrence & Wishart. 
  • West, M.L. (1985), The Hesiodic Catalogue of Women: Its Nature, Structure, and Origins, Oxford, ISBN 0-19-814034-7 .

Vanjske veze[uredi | uredi kod]