Fernando I od Aragona

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fernando I od Aragona
Ferran d'Antequera al retaule Sancho de Rojas (detall).jpg
Portret Fernanda sa minijature
Aragonski kralj
Vladavina 1412. - 1416.
Prethodnik Martin od Aragona
Nasljednik Alfonso V od Aragona
Supruga Leonor od Alburquerque
Djeca Alfonso V od Aragona
Maria Aragonska kraljica Kastilje
Juan II od Aragona
Enrique od Trastamare
Leonor
Pedro od Alburquerque
Dinastija Trastámara
Otac Juan I od Kastilje
Majka Leonor od Aragona
Rođenje oko 1379.
-
Smrt 21. jul 1416
Igualada

Fernando I od Aragona ( - oko 1379. - Igualada, 2. april 1416.) poznat i pod imenima Od Antequere, Infante od Antequere ili Fernando Iskreni bio je aragonski kralj od 1412. do svoje smrti 1416.[1][2]

Njegova puna vladarska titula je glasila kralj Mallorce, Valencije, Korzike, Sardinije i Sicilije, regent Kraljevine Kastilje, vojvoda; Neopatrie i Atene i grof; Barcelone, Roussillona i Cerdañe.[2]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Fernando je rođen kao drugi sin kastilijanskog kralja Juana I i Leonor, koja je bila kći Pedra IV od Aragona.[1]

Budući da je njegov stariji brat Enriquea III bio previše bolešljiv, Fernando je bio taj koji je poveo vojsku u rat protiv Maura iz Granade.[1] Kada je Enriquea III umro 1406., njegov sin prijestolonasljednik Juan bio je dijete, pa su kao ravnopravni regenti vladali Enriqueova žena kraljica Catalina od Lancastera i Fernando, koji je na račun toga ishodio mjesta u kraljevskom savjetu za svoje sinove.[1] Fernando je 1410. uspio zauzeti važnu utvrdu Emirata Grenade - Antequeru, taj podvig mu je osigurao izbor na aragonski tron koji je ostao upražnjen nakon smrti kralja Martina 1412.[1]

Fernandov izbor na kraju je ispao rezultat kompromisa dogovorenog u Caspi 1412- između više strana kako bi se prekinuo opasni interregnum. Katalonci su više bili za njegovog rivala, ali ga je spasila podrška aragonskog antipape Benedikta XIII i zalaganje Vincente Ferrera.[1]

Ono što je paradoksalno je da on nakon što je izabran, prestao podržavati Antipapu Benedikta XIII, pa je time pomogao da se okonča Velika Zapadna šizma, isto tako prihvatio je zahtjev Katalonije - 1413. da se ograniče kraljevski prerogativi na način koji nije koji nije primjenjen u Kastilji.[1]

Čak i nakon odlaska u Aragon zadržao je kontrolu nad granicama Emirata Grenada i pozicijom svojih sinova u Kastilji. Njegovim stupanjem na tron završen je dugi period katalonske dominacije na politički život Krune Aragona, koju je njegov nećak Juan II uveo u sferu utjecaja Kraljevine Kastilje.[1]

Fernando je svojim sinovima u Kastilji osigurao takve položaje, da su ih zvali Aragonski infanti. Oni su svojim silnim moćima radikalno utjecali na vladavinu Juana II u Kastilji.[1]

Kad je umro 1416. naslijedio ga je sin Alfonso V od Aragona.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 "Ferdinand I, king of Aragon" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Ferdinand-I-king-of-Aragon. pristupljeno 8.6. 2019. 
  2. 2,0 2,1 "Fernando I de Aragón" (španjolski). Nubeluz. https://www.nubeluz.es/cristianos/aragon/fernandoI.html. pristupljeno 8.6. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Aragonski kralj (1412. - 1416.) Nasljednik:
Martin od Aragona Alfonso V od Aragona