Fernand Léger

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Fernand Léger
tubizam, kubizam, modernizam
Fernand Léger na fotografiji čiji je autor Carl Van Vechten, 1936
Biografske informacije
Rođenje(1881-02-04)4. 2. 1881.
Argentan, Orne, Francuska
Smrt17. 8. 1955. (dob: 74)
Gif-sur-Yvette, Francuska
Nacionalnostfrancuska
Opus
Poljeslikanje, grafika i film

Fernan Leže (fr. Fernand Léger), (*4. februar 1881. - †17. avgust 1955.), bio je francuski slikar, koji je pošao od kubizma, grafičar i keramičar.

Mladost i školovanje[uredi | uredi kod]

Rođen je u jednoj seljačkoj porodici. Posle mnogo godina rada (studij arhitekture u Kanu (Caenu)) kao arhitektonski crtač on je oko 1900. otišao u Pariz na Monmartr u četvrt gde su obitavali slikari i tu se nastanio. Posle vojske (1902. - 1903.) završio je studije na Ekol de Art Dekoratifs (fr. École des Arts Décoratifs) i Akademiju Julian u Parizu. Pored toga radio je u jednom arhitektonskom birou kao retušer fotografija.

Impresionistički i kubistički uticaji[uredi | uredi kod]

Posle impresionističkih početaka on se zainteresovao i opredelio za okruženje kubizma i pod uticajem Sezana, Braka i Pikasa. Svoje radove izlaže u Galeriji Kanvajler kod trgovca umetninama takozvanog Daniela- Henri Kanvajlera koji je njega "otkrio" lično 1910. Posle rata 1914.- 1917. i njegovog ranjavanja počinje njegova "mehanička perioda" inspirisana ratnom mašinerijom. 1924. godine zamislio je i režirao "Mehanički balet" jedan nenarativan film sa fotografijom Mana Reja.

Mehanistička faza[uredi | uredi kod]

Tokom Drugog svetskog rata emigrirao je i živeo u SAD u Njujorku. Posle 1945. godine član je KP Francuske i bio je inspirisan svetom rada i gradskim životom. Slikao je fabrike, čelične konstrukcije- traverzne, željezničke pruge, figure radnika, sportista i natecatelja, šofera i akrobata a njegov dekorativni način izražavanja obdržava monumentalne forme i ritam modernog života. Tvorac je različitih zidnih dekoracija, mozaika, vitraža, tapiserija, keramika pozorišnih dekoracija za scene, plakata... Predstavlja industrijski pejzaž koji je stabilan i nije statičan zasnovan na čistim geometrijskim formama i predstavlja "mehaničku utopiju". Le Korbizijeove "mašine za stanovanje" odražavaju stavove Korbizjeovoga prisnog prijatelja Fernana Ležea sa kojim je sarađivao.

Značaj umetnika[uredi | uredi kod]

Na Bienalu u Sao Paolu dobio je 1955. nagradu za slikarstvo. Ubrzo zatim umro je u svome novouređenom ateljeu u Žif sir Ivet (fr. Gif- sur- Yvette ) pored Pariza gde je i sahranjen na mesnom groblju. Posthumno su njegova dela izlagana na izložbi Dokumenta Kaselu.

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Enciklopedija Britanika, Narodna knjiga, Politika Beograd 2005,
  2. Istorija umetnosti H.W. Jonson Beograd 1982.
  3. PSN Československa akademia vied Praha 1962,
  4. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb 1966. 5 Leksikon JLZ, Zagreb 1974.
  5. Maxers Lexikon online

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]