Felice Orsini
Orso Teobaldo Felice Orsini (Meldola, 10. prosinca 1819. – Pariz, 13. ožujka 1858.) je bio talijanski nacionalistički revolucionar koji je 1858. godine pokušao izvršiti atentat na francuskog cara Napoleona III u događaju znanom kao Orsinijeva afera.
Veliki pobornik Giuseppea Mazzinija, Orsini je sudjelovao u Prvom talijanskom ratu za nezavisnost, nakon kojega je služio kao Mazzinijev agent u Švicarskoj, Mađarskoj i Engleskoj. Nakon hrabrog bijega iz austrijskog zatvora u Mantovi 1855. godine, Orsini odlazi u London gdje piše dvije knjige o svojim pothvatima – The Austrian Dungeons in Italy (1856.) i Memoirs and Adventures of F. Orsini Written by Himself (1857.). Oba izdanja bila su popularna među britanskim čitateljima. Orsini se 1857. odvojio od Mazzinija i, u stanju psihičke nestabilnosti, počeo planirati atentat na Napoleona III, nadajući se kako će careva smrt u Francuskoj potaknuti revoluciju koja će se dalje proširiti na Italiju. Tokom večeri 14. siječnja 1858., Orsini je s pomoćnicima bacio tri bombe na kočiju Napoleona III i carice Eugénie, no atentat je bio neuspješan; osmero ljudi je ubijeno, njih 148 je ranjeno, ali car i carica su prošli bez ozljeda.
Orsini je ubrzo uhapšen i giljotiniran u Parizu 13. ožujka 1858. godine. Za sobom je ostavio testament i dva pisma adresirana Napolonu III.
Ironično, Napoleon III nedugo nakon Orsinijeva pogubljena odlučio formalno podržati ujedinjenje Italije.