Felice Orsini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Felice Orsini

Orso Teobaldo Felice Orsini (Meldola, 10. prosinca 1819.Pariz, 13. ožujka 1858.) je bio talijanski nacionalistički revolucionar koji je 1858. godine pokušao izvršiti atentat na francuskog cara Napoleona III u događaju znanom kao Orsinijeva afera.

Veliki pobornik Giuseppea Mazzinija, Orsini je sudjelovao u Prvom talijanskom ratu za nezavisnost, nakon kojega je služio kao Mazzinijev agent u Švicarskoj, Mađarskoj i Engleskoj. Nakon hrabrog bijega iz austrijskog zatvora u Mantovi 1855. godine, Orsini odlazi u London gdje piše dvije knjige o svojim pothvatima – The Austrian Dungeons in Italy (1856.) i Memoirs and Adventures of F. Orsini Written by Himself (1857.). Oba izdanja bila su popularna među britanskim čitateljima. Orsini se 1857. odvojio od Mazzinija i, u stanju psihičke nestabilnosti, počeo planirati atentat na Napoleona III, nadajući se kako će careva smrt u Francuskoj potaknuti revoluciju koja će se dalje proširiti na Italiju. Tokom večeri 14. siječnja 1858., Orsini je s pomoćnicima bacio tri bombe na kočiju Napoleona III i carice Eugénie, no atentat je bio neuspješan; osmero ljudi je ubijeno, njih 148 je ranjeno, ali car i carica su prošli bez ozljeda.

Orsini je ubrzo uhapšen i giljotiniran u Parizu 13. ožujka 1858. godine. Za sobom je ostavio testament i dva pisma adresirana Napolonu III.

Ironično, Napoleon III nedugo nakon Orsinijeva pogubljena odlučio formalno podržati ujedinjenje Italije.