Fela Kuti
Fela Kuti | |
|---|---|
.jpg) | |
| Lični podaci | |
| Ime po rođenju | Fela Anikulapo Kuti Olufela Olusegun Oludotun Ransome-Kuti |
| Datum rođenja | 15. oktobra 1938. |
| Mjesto rođenja | Abeokuta, Nigerija |
| Datum smrti | 15. oktobra 1938. (dob: -59) |
| Mjesto smrti | Lagos, Nigerija |
| Zanimanje | trubač, pjevač |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1958.–1997. |
| Žanr | Afrobeat |
| Instrumenti | truba |
Fela Kuti (Abeokuta, 15. oktobra 1938. – Lagos, 2. augusta 1997.) bio je nigerijski muzičar i revolucionar. Utjecajan i vrlo plodan umjetnik, smatra se najznačajnijim nigerijskim muzičarom 20. vijeka i jednim od najutjecajnijih na afričkom kontinentu. Iz njegova iznimno bogatog muzičkog opusa nastao je žanr afrobeat, u kojem se spajaju različiti izrazi afričke i afroameričke muzičke tradicije poput funka, rhythm and bluesa i highlifea, a izvodi se sa sastavom koji uključuje puhače, gitaru i udaraljke što stvaraju poliritmove. Fela Kuti pamtit će se i po svojem političkom aktivizmu za ljudska prava te po političkim borbama protiv nigerijske vlade.
Fela Anikulapo Kuti rođen je 15. oktobra 1938. u brojnom gradu na jugozapadu Nigerije, u obrazovanoj obitelji srednje klase nacionalističkoga i antikolonijalnoga usmjerenja. Njegov djed bio je poznati skladatelj, dok je majka, Funmilayo Ransome-Kuti, osim što je znala svirati klavir, bila i feministička aktivistica koja je ušla u historiju kao prva Nigerijka s vozačkom dozvolom. Otac, Israel Oludotun Ransome-Kuti, bio je pak prvi predsjednik Udruge nigerijskih učitelja. Kao dječak, Ransome Kuti oduševio se muzikom, a osobito highlifeom, žanrom koji se 1920-ih godina proširio čitavom obalnom zonom Gane. Susret s Kwameom Nkrumahom 1957. usadio mu je duboku političku svijest.
Nakon osnovnoga školovanja u rodnom gradu, Fela je se 1958. preselio u London s namjerom da studira medicinu. Međutim, upisao se na Trinity College of Music, gdje je diplomirao četiri godine kasnije. U Londonu je Kuti upoznao brojne muzičare afričkoga podrijetla, poput ganskoga gitarista Eboa Taylora, s kojim je tada često nastupao. Godine 1961., za vrijeme boravka u Engleskoj, oženio se Remilekun (Remi) Taylor, s kojom je imao troje djece, među njima i Femi Kutija, koji će slijediti njegove stope kao muzičar i aktivist. U istom je razdoblju osnovao prvu jezgru sastava Koola Lobitos, jazz-skupine. Sredinom desetljeća preoblikovao je bend, koji je tada postao eklektičniji, pod utjecajem highlifea i kalipsa. Godine 1969. otputovao je u Sjedinjene Američke Države, gdje ga je zadivio Black Panther Party i gdje je otkrio funk Jamesa Browna.
Preselivši se 1970. u Lagos (Nigerija), pod utjecajem drugih umjetnika poput Orlanda Juliusa, Fela je zajedno sa svojim sastavom, preimenovanim u Africa 70, osnovao Republiku Kalakuta[a] istodobno komunu koja se samoproglasila neovisnom od vlade, muzički studio i dom za mnoge njegove pristaše. U tom je razdoblju promijenio svoje drugo prezime iz Ransome u Anikulapo[b] i objavio neka od svojih najpoznatijih i najvažnijih izdanja. Godine 1971. izašla je zbirka Afrodisiac, koja je sadržavala prvi umjetnikov uspjeh Jeun Ko Fu, dok je 1973. objavljen Gentleman, jedan od njegovih najcjenjenijih albuma.
Američki pokret Crna moć utjecao je na mnoge Feline političke ideje. Bio je pristaša pan-afrikanizma i socijalizma te je vjerovao u ideju ujedinjene i demokratske afričke republike. Bio je zagovornik ljudskih prava, a mnoge njegove pjesme bile su zapravo napadi na diktature, osobito na vojne vlade Nigerije sedamdesetih i osamdesetih godina. Fela Kuti kritizirao je i ponašanja običnih ljudi, koji su, prema njegovu mišljenju – ponajviše viši društveni slojevi – bili krivi jer su se pokoravali volji diktature i uništavali drevne afričke tradicije. Afrička kultura u koju je vjerovao priznavala je i poligamiju. Sama Republika Kalakuta bila je osnovana kao mjesto u kojem je poligamija općenito bila dopuštena. Ipak, valja istaknuti da je u pogledu spolnosti Fela Kuti imao liberalniji stav od onoga tipičnog za afričku kulturu, kao primjerice u pjesmi Open and Close.
Nakon završetka rata u Biafri (1970.), Nigerija je ušla u razdoblje obnove obilježeno snažnom centralizacijom vojne vlasti. Prihodi od nafte donijeli su državi bogatstvo, ali i raširenu korupciju te društvene nejednakosti. Vojne vlade, najprije pod Yakubuom Gowonom, a zatim nakon državnih udara iz 1975. (Murtala Mohammed) i onog iz 1976. (Olusegun Obasanjo), nastojale su modernizirati gospodarstvo održavajući strogu političku kontrolu. To je razdoblje donijelo sve veće nezadovoljstvo naroda, represiju oporbe i etničke napetosti, koje su potaknule politički i kulturni aktivizam ličnosti poput Fele Kutija.[c] Među brojnim novinama u Felinoj muzici, činjenica da je pjevao na engleskom, primjerice, učinila je njegove politički zapaljive tekstove dostupnima svim afričkim narodima. Slava koju je počeo stjecati učinila ga je omraženim u očima nigerijskih državnih institucija: 1974. izvršili su prvu raciju unutar Kalakute. Godine 1977., nakon izlaska vrlo uspješne ploče Zombie iz 1976., u kojoj muzičar uspoređuje nigerijske snage sigurnosti sa živim mrtvacima lišenima volje i uvježbanima da pucaju na zapovijed, tisuću vojnika ponovno je upalo u komunu, zapalivši studije, uništivši zgrade i ubivši brojne ljude, među kojima i Kutiovu majku, Frances Abigail Olufunmilayo Thomas, koja je bila izbačena kroz prozor te je umrla nekoliko dana poslije. Sam muzičar bio je spašen u posljednji trenutak od smrtonosnog premlaćivanja od strane vojnika. Fela Kuti opisat će taj tragični događaj u svojoj pjesmi Coffin' for Head of State. Omražen od vlasti, Fela Kuti privremeno se udaljio iz svoje zemlje i otišao živjeti u Ganu.
Godine 1979. osnovao je vlastitu stranku kojoj je dao ime Nigerian Movement of the People, kandidiravši se na predizborima, ali mu je kandidatura bila odbačena. Fela Kuti promijenio je ime svom sastavu koji je postao Egypt 80 i nastavio svoje protuvladine inicijative tijekom 1980-ih godina. Godine 1984. vlada Muhammadua Buharija, čiji je Kuti bio uvjereni protivnik, zatvorila ga je pod optužbom za krijumčarenje, što su Amnesty International i druge humanitarne udruge osudile kao prozirno i politički motivirano. Fela Kuti bio je stoga prisiljen odslužiti pet godina zatvora, smanjenih na dvije zahvaljujući međunarodnoj mobilizaciji. Po izlasku na slobodu razveo se od svojih preostalih dvanaest žena, rekavši da "brak donosi ljubomoru i sebičnost". Godine 1989. Fela i Egypt 80 objavili su antiaaparthejdsku zbirku Beasts of No Nation, koja je na kontroverznoj naslovnici prikazivala tadašnjega predsjednika Sjedinjenih Država Ronalda Reagana, britansku premijerku Margaret Thatcher i južnoafričkoga predsjednika Pietera Willema Bothu. Naslov zbirke potekao je iz izjave samoga Botha prema kojoj će "ova pobuna [protiv sustava apartheida] probuditi zvijer u nama".
Na prijelazu 1980-ih u 1980-e] održao je brojne turneje po Europi i Sjedinjenim Državama, svirajući i na Giants Stadiumu u New Jerseyju 1986. na humanitarnom koncertu za Amnesty International pod nazivom Conspiracy of Hope, dijeleći pozornicu s Bonom, Carlosom Santanom i Neville Brothersima. Godine 1993. on i četvorica članova organizacije Africa 70 bili su uhićeni pod optužbom za ubojstvo. Borba protiv vojne korupcije u Nigeriji približavala se vrhuncu, osobito s usponom Sanija Abache. Tijekom 1990-ih kružile su glasine da je Fela imao zdravstvenih problema.
Preminuo je u Lagosu, u dobi od pedeset i osam godina, 2. augusta 1997., vjerojatno od SIDE. Prema izvorima, na njegovu pogrebu u Lagosu formirala se povorka duga petnaest kilometara, s oko milijun ljudi. New Afrika Shrine, smješten u Lagosu, otvoren je nakon njegove smrti, pod nadzorom njegova sina Femija Kutija.
Fela Kuti objavio je oko sedamdeset i sedam izdanja, odnosno 49 između 1969. i 1992. godine, a ako ubrojimo i zbirke te posmrtna reizdanja, ukupan broj prelazi sedamdeset publikacija. Većinu svojih radova 1970-ih godina objavio je EMI Nigeria, a dio i Decca. Fela je izdao i brojne ploče pod vlastitom etiketom, Kalakuta Records. Postojale su zatim i mnoge druge izdavačke kuće koje su širile njegovu muziku.
- 1971 – Why Black Man Dey Suffer
- 1972 – Shakara
- 1972 – Roforofo Fight
- 1973 – Gentleman
- 1975 – Confusion
- 1975 – Everything Scatter
- 1975 – He Miss Road
- 1975 – Expensive Shit
- 1976 – Kalakuta Show
- 1977 – Zombie
- 1976 – Upside Down
- 1977 – Stalemate
- 1977 – Observation No Crime
- 1977 – No Agreement
- 1977 – Sorrow, Tears and Blood
- 1978 – Shuffering and Shmiling
- 1979 – International Thief Thief
- 1980 – Music of Many Colours
- 1981 – Original Sufferhead
- 1981 – Coffin for Head of State
- 1986 – Teacher Don't Teach Me Nonsense
- 1989 – Beasts of No Nation
- 1990 – Confusion Break Bones
- 1992 – Underground System
- 1971 – Live!
- 2012 – Live in Detroit (koncert iz 1986.)
- ↑ Republiku Kalakuta – etimološki, afričko čitanje Kalkute.
- ↑ Anikulapo – dosl. "onaj koji raspolaže vlastitom smrću".
- ↑ Unatoč ugledu kojim je uživao u svojoj zajednici, Fela Kuti bio je predmet određenih kontroverzi: osim optužbi za seksizam, egotizam i rasizam, sablaznila je njegova odluka da se 1978., na prvu godišnjicu uništenja Kalakute, oženi s dvadeset i sedam žena, sve pjevačice i plesačice iz njegova ansambla. Nakon što se 1986. razveo od njih, izjavio je da "nijedan muškarac nema pravo posjedovati vaginu žene".
- Finding Fela, 2014, autora Alexa Gibneya i Jacka Gulicka.
