Evropsko zlato srpskom pronalazaču

Izvor: Wikipedia
Evropsko zlato srpskom pronalazaču
Ilic-Evropsko-zlato-srpskom-pronalazacu.jpg
Autor(i) Dr Ljubinko D. Ilić
Originalni naslov Kako sam postao pronalazač (podnaslov)
Dizajn korica Slobodan Gajić
Zemlja Srbija
Jezik srpski
Izdavač Coming, Beograd
Datum izdanja 2008.
Stranica 86
ISBN 978-86-84123-03-1 (COBISS-Sr)

"Evropsko zlato srpskom pronalazaču : Kako sam poslao pronalazač" autobiografska je knjiga dr. Ljubinka Ilića, koja je njegova "životna priča o inženjerskom radu u rudnicima uglja Srbije, naučnom delovanju i usavršavanju na fakultetima i institutima, kreativnim dostignućima u pronalazaštvu i Jugoslovenskom udruženju pronalazača i naučnika – JUPIN".[1]

Namjera te "knjige je da poduči i pouči, posluži kao podrška i putokaz budućim pronalazačima u mukotrpnom inovatorskom radu, sa mnogo prepreka, nerazumevanja i nepoznavanja pravih vrednosti".[1]

Knjiga je dimenzija 15,5 x 21 cm i ima 86 stranica finog papira, odštampanih u boji, s koricama od debelog papira. Štampana je u tiražu od 150 primjeraka. Izdavač knjige je "Coming" iz Beograda, urednik Tatjana Andrejević, a priređivač teksta Sergej Šestakov. Autor je knjigu posvetio svojim kćerkama Jasni, Sanji i Maji.

Sadržaj[uredi - уреди]

Nakon uvodnog teksta "Poštovanom čitaocu" i faksimila članaka o autoru iz "Večernjih novosti" i lista "Kolubara", slijedi "I deo", u kome su tekstovi o Ljubinku Iliću od drugih autora (prof. dr. Vojislav Vukčević, prof. dr. Radomir Simić, prof. dr. Svetomir Stozinić, dr. Milorad Đoković, dr. Savo Bojović, prof. dr. Nedeljko Dželetović, Blagota Žarković, dr. Milenko Manigodić, dr. Branislav Atanacković, dr. Vukajlo Rakonjac).

U drugom dijelu pod naslovom "Kako sam postao pronalazač?", nakon teksta "Evropsko zlato za dr Ljubinka Ilića" koji je napisao priređivač knjige Sergej Šestakov, nižu se autorovi autobiografski tekstovi: "Moji koreni", "Školovanje", "Posao", "Stvaranje porodice", "Naučno-istraživački rad", "Intelektualna svojina" ("Važni periodi u razvoju inovacijskog društva", "Sistem intelektualne svojine") i "Zašita pronalazaka".

Zlatna medalja s izložbe "Brussels Eureka '99"

Ilustracije[uredi - уреди]

Knjiga je bogato ilustrovana fotografijama (uglavnom u boji) iz autorovom privatnog i poslovnog života, faksimilima članaka o njemu iz različitih novina, fotografijama domaćih i stranih odličja koje je dobio (str. 12), faksimilima domaćih i stranih diploma i plaketa koje je dobio (Orden viteza, dobijen od belgijske Kraljevske kuće, str. 6; diploma iz Sevastopolja, str. 24; Zlatna medalja sa likom Nikole Tesle za inovaciju "Kolubarska metoda", str. 36; Diploma za osvojenu zlatnu medalju "Eureka", 1999. godine, u Briselu, str. 38; Plaketa Udruženja UPNS, str. 42; Diploma za pronalazak godine, str. 80; Diploma za najboljeg pronalazača godine, str. 82) te faksimilima naslovne stranice autorove knjige "Geomehanika na površinskim kopovima" (Beograd, 1991), Isprave o žigu (Registarski broj 50585) i Isprave o patentu (Broj 49522)[2].

O Baranji[uredi - уреди]

U knjizi se govori i o Baranji jer je autor u Belom Manastiru proveo djetinjstvo. U tekstu "Zadužio srpsku nauku i pronalazaštvo" prof. dr. Vojislav Vukčević piše da Ljubinka Ilića poznaje od rane mladosti, od njegove desete godine pa do završetka srednje škole, jer su zajedno rasli u mjestu njihovog djetinjstva – Belom Manastiru. Potom opisuje da je Ljubinko Ilić, uz podršku Ministarstva za dijasporu dok mu je na čelu bio upravo Vojislav Vukčević, sanirao vlagu u belomanastirskoj crkvi svetog arhangela Mihaila i u crkvi svetih apostola Petra i Pavla u Bolmanu. Uz tekst V. Vukčevića objavljena je i fotografija snimljena ispred belomanastirske crkve na kojoj su protojerej stavrofor Vlado Kljajić, Ljubinko Ilić, protonamjesnik Dragan Vukadinović i predsjednik crkvene opštine Mladen Horvat.

Baranja se spominje i u tekstovima "Moji koreni" (u kome autor opisuje porodicu svoje majke, koja se iz Bezedeka 1920. doselila u Beli Manastir) te "Školovanje" (u kome spominje i svoje školovanje u Belom Manastiru). Na 54. stranici objavljena je fotografija na kojoj je autor s gimnastičarima DTV "Partizan" iz Belog Manastira.

Na 76. stranici objavljen je faksimil pisma Srpske pravoslavne crkvene opštine Bolman od 30. I. 2007. godine u kome paroh protojerej Stevan Kuveždanin zahvaljuje "Ministarstvu za dijasporu Republike Srbije povodom uspešno završene sanacije crkve u Bolmanu po patentnoj metodi Dr Ljubinka Ilića".

Napomene[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 str. 7
  2. Faksimili ostalih diploma i plaketa mogu se vidjeti u članku o autoru

Vidi još[uredi - уреди]