Euzebije iz Vercellija
| Sveti Euzebije od Vercellija | |
|---|---|
 Djevica Marija zajedno sa Arhanđelom Gabrijelom i svecima Euzebijem iz Vercellija (na stolici), Svetim Sebastijanom i Svetim Rokom, Sebastiano Ricci. | |
| Biskup i ispovjednik | |
| Rođen/a | cca. 2. 3. 283.[1], Sardinija |
| Umro/la | 1. 8. 371. (dob: 88), Vercelli, Pijemont |
| Štuje se u | Rimokatolička crkva |
| Kalendar svetaca | 2. august; 15. decembar (Katolički kalendar svetaca 1602-1728); 16. decembar (Katolički kalendar svetaca 1729-1969) |
| Zaštitništvo | Vercelli |
Sveti Euzebije od Vercellija (Sardinija, 293. - Vercelli, Pijemont, 1. kolovoza 371.) je bio kršćanski svetac. Rođen u progonstvu na Sardiniji.
Za biskupa ga je postavio papa Julije I..
Najvažniji vid njegovog djelovanja je bila žestoka borba protiv tada vrlo širećeg arijanstva. Zbog svojeg gorljiva branjenja pravovjernog kršćanstva, sveti Euzebije je i sam postao metom proganjanja od strane rimskog cara Konstancija II, poklonika arijanstva. Bio je prognan u Egipat, ali se vratio iz progonstva nakon što je carem postao Julijan Apostata.
Na području svoje biskupije je združivao svećenike u zajedničkom životu, što je bilo zapravo jedan vid redovništva. Lokalne legende navode da je umro mučeničkom smrću, iako za to ne postoje povijesni dokazi.
Spomendan mu je 16. prosinca.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ "Book of Martyrs," New York: Catholic Book Publishing Co., 1948
