Etilendiamintetrasirćetna kiselina
| Etilendiamintetrasirćetna kiselina | |||
|---|---|---|---|
2,2',2'',2'''-(Ethane-1,2-diyldinitrilo)tetraacetic acid | |||
| Naziv po klasifikaciji | 2-({2-[bis(carboxymethyl)amino]ethyl}(carboxymethyl)amino)acetic acid | ||
| Drugi nazivi | Diamino etan tetra acetatna kiselina Edetna kiselina Etilen dinitrilo tetra sirćetna kiselina Versen | ||
| Identifikacija | |||
| Abrevijacija | EDTA H4EDTA | ||
| CAS registarski broj | 60-00-4 | ||
| PubChem[1][2] | 6049 46781544 (13C),(13C),(1-13C) 16217600 (2H),(2H),(2H) | ||
| ChemSpider[3] | 5826 | ||
| UNII | 9G34HU7RV0 | ||
| EINECS broj | |||
| UN broj | 3077 | ||
| DrugBank | DB00974 | ||
| KEGG[4] | |||
| MeSH | |||
| ChEBI | 42191 | ||
| ChEMBL[5] | CHEMBL858 | ||
| RTECS registarski broj toksičnosti | AH4025000 | ||
| ATC code | V03 | ||
| Bajlštajn | 1716295 | ||
| Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
| Svojstva | |||
| Molekulska formula | C10H16N2O8 | ||
| Molarna masa | 292.24 g mol−1 | ||
| Gustina | 0.86 g cm−3 | ||
| Tačka topljenja |
237-245 °C, 510-518 K, 459-473 °F (razlaže se) | ||
| pKa | pKa1 = 0.0 (CO2H) (µ = 1.0) pKa2 = 1.5 (CO2H) (µ = 0.1) pKa3 = 2.00 (CO2H) (µ = 0.1) pKa4 = 2.69 (CO2H) (µ = 0.1) pKa5 = 6.13 (NH+) (µ = 0.1) pKa6 = 10.37 (NH+) (µ = 0.1)[6] | ||
| Opasnost | |||
| Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) | External MSDS | ||
| Opasnost u toku rada | iritant[7] | ||
| NFPA 704 | |||
| R-oznake | R36 | ||
| S-oznake | S26 | ||
|
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
| Infobox references | |||
Etilen diamin tetra sirćetna kiselina (EDTA) je poliamino karboksilna kiselina. Ona je bezbojna, u vodi rastvorna čvrsta materija. Njena konjugovana baza se naziva etilen diamin tetra acetat. EDTA se široko koristi za rastvaranje kamenca. Ona je heksadentatni (šestostruki) ligand i helacioni agens, i.e. ima sposobnost da "zapleni" metalne jone kao što su Ca2+ i Fe3+. Nakon vezivanja za EDTA, metalni joni ostaju u rastvoru, ali imaju neznatnu aktivnost. EDTA proizvodi nekoliko soli. Najčešće je dostupna kao dinatrijum EDTA i kalcijum dinatrijum EDTA.
Ovo jedinjenje je prvo opisao Ferdinand Munz 1935. On ga je pripremio iz etilendiamina i hlorosirćetne kiseline.[8] Danas se EDTA uglavnom sintetiše iz etilendiamina (1,2-diaminoetana), formaldehida, i natrijum cijanida.[9] Taj metod proizvodi natrijumsku so, koja se naknadno može konvertovati u kiselinski oblik:
- H2NCH2CH2NH2 + 4 CH2O + 4 NaCN + 4 H2O → (NaO2CCH2)2NCH2CH2N(CH2CO2Na)2 + 4 NH3
- (NaO2CCH2)2NCH2CH2N(CH2CO2Na)2 + 4 HCl → (HO2CCH2)2NCH2CH2N(CH2CO2H)2 + 4 NaCl
Nečistoće koje nastaju tokom sinteze su glicin i nitrilotrisirćetna kiselina. One nastaju usled reakcija amonijačnih koprodukata.[10]
Da bi se opisao EDTA u raznim stepenima protonacije, konjugovana baza koja je ligand se označava sa EDTA4−, a prekurzor liganda sa H4EDTA. Na veoma niskom pH (veoma kiselim uslovima) potpuno protonisani oblik je H6EDTA2+, dok na veoma visokom pH potpuno deprotonisana forma je Y4−. U ovom članku, termin EDTA ima značenje H4-xEDTAx-, dok kompleks EDTA4- označava tetra-deprotonisani ligand.

U koordinacionoj hemiji, EDTA4- je član familije liganda poliamino karboksilnih kiselina. EDTA4- obično vezuje metalne katjone putem dva amina i četiri karboksilata. Mnogi od rezultirajućih koordinacionih jedinjenja imaju oktaedralnu geometriju. Ti oktaedralni kompleksi su hiralni. Pokazano je da se anjon [Co(EDTA)]− može razdvojiti u enantiomere.[11] Mnogi kompleksi EDTA4- poprimaju kompleksnije strukture usled (i) formiranja dodatnih veza sa vodom, i.e. sedam-koordinatni kompleksi, ili (ii) zamene jednog karboksilata vodom.[12] EDTA formira posebno jake komplekse sa Mn(II), Cu(II), Fe(III), Pb (II) i Co(III).[13]
Nekoliko osobina EDTA kompleksa je relevantno za njihove primene. Zbog njihove visoke gustine veza na jednom atom ovi ligandi imaju visok afinitet za metalne katjone:
- [Fe(H2O)6]3+ + H4EDTA [Fe(EDTA)]− + 6 H2O + 4 H+ (Keq = 1025.1)
U industriji, EDTA se uglavnom koristi za sekvestriranje metalnih jona u vodenim rastvorima. U industriji tekstila, ona sprečava metalne nečistoće da modifikuju boje obojenih proizvoda. U industriji celuloze i papira, EDTA inhibira sposobnost metalnih jona, posebno Mn2+, da katalizuje disproporcionaciju vodonik peroksida, koji se koristi u bezhlornom beljenju. S istim ciljem, EDTA se dodaje u pojedine prehrambene proizvode kao prezervativ ili stabilizator za sprečavanje katalitičkog oksidativnog obezbojavanja, koje katalizuju metalni joni.[14] U proizvodima za ličnu negu, ona se dodaje kozmetičkim proizvodom da bi se poboljšala njihova stabilnost na vazduhu.[15] U bezalkoholnim pićima koja sadrže askorbinsku kiselinu i natrijum-benzoat, EDTA posreduje formiranje benzena (karcinogena).[16]
EDTA se koristi za vezivanje jona metala u helacionoj terapiji, e.g., za lečenje trovanja živom i olovom.[17] Ona se koristi na sličan način za uklanjanje viška gvožđa iz tela. Ova terapija se koristi za lečenje komplikacija višestruke transfuzije krvi, npr. u tretmanu talasemije. Smatra se da EDTA može da deluje kao antioksidans koji sprečava slobodne radikale da izazovu povrede zidova krvnih sudova, te da umanjuje aterosklerozu.[18] FDA je odobrila upotrebu EDTA za trovanje olovom[19] jula 16, 1953. Ona je dostupna pod imenom Versenat[20]. Ona nije odobrena za lečenje ateroskleroze.[21]
- ↑ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.
- ↑ Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ↑ Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.
- ↑ Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H.
- ↑ Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.
- ↑ Harris, D.C. "Quantitative Chemical Analysis", 7th ed., W. H. Freeman and Compagny, New York, 2007
- ↑ Lanigan RS, Yamarik TA (2002). „Final report on the safety assessment of EDTA, calcium disodium EDTA, diammonium EDTA, dipotassium EDTA, disodium EDTA, TEA-EDTA, tetrasodium EDTA, tripotassium EDTA, trisodium EDTA, HEDTA, and trisodium HEDTA”. Int. J. Toxicol. 21 Suppl 2: 95–142. DOI:10.1080/10915810290096522. PMID 12396676.
- ↑ F. Münz "Polyamino carboxylic acids to IG Farben, DE 718 981, 1935; US 2 130 505, 1938.
- ↑ Synthesis of EDTA
- ↑ J. Roger Hart "Ethylenediaminetetraacetic Acid and Related Chelating Agents" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, Wiley-VCH, Weinheim, 2005. DOI 10.1002/14356007.a10_095
- ↑ Kirchner, S. Barium (Ethylenediaminetetracetato) Cobalt(III) 4-Hydrate" Inorganic Syntheses, 1957, Volume 5, pages 186-188. DOI 10.1002/9780470132364.ch52
- ↑ Edta - Motm
- ↑ Holleman, A. F.; Wiberg, E. (2001). Inorganic Chemistry. San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5.
- ↑ Furia T (1964). „EDTA in Foods – A technical review”. Food Technology 18 (12): 1874–1882.
- ↑ Lanigan RS and Yamarik TA (2002). „Final report on the safety assessment of EDTA, calcium disodium EDTA, diammonium EDTA, dipotassium EDTA, disodium EDTA, TEA-EDTA, tetrasodium EDTA, tripotassium EDTA, trisodium EDTA, HEDTA, and trisodium HEDTA”. Int J Toxicol. 21 Suppl 2: 95–142. DOI:10.1080/10915810290096522. PMID 12396676.
- ↑ US Food and Drug Administration: Center for Food Safety and Applied Nutrition Questions and Answers on the Occurrence of Benzene in Soft Drinks and Other Beverages Arhivirano 2016-10-24 na Wayback Machine-u
- ↑ Ruth DeBusk et al. (2002). „Ethylenediaminetetraacetic acid (EDTA)”. Pristupljeno 25. 7. 2007.
- ↑ „Home > Medical Reference > Complementary Medicine > EDTA overview”. University of Maryland Medical Center. Pristupljeno 16. 12. 2009.
- ↑ „Calcium disodium versenate (edetate calcium disodium) injection”. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-21. Pristupljeno 2014-04-11.
- ↑ Drug Details
- ↑ „Postmarket Drug Safety Information for Patients and Providers > Questions and Answers on Edetate Disodium (marketed as Endrate and generic products)”. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-14. Pristupljeno 16. 12. 2010.
- Holleman, A. F.; Wiberg, E. (2001). Inorganic Chemistry. San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5.