Ernst Röhm

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ernst Röhm
Bundesarchiv Bild 102-15282A, Ernst Röhm.jpg
Biografske informacije
Puno ime Ernst Julius Günther Röhm
Rođenje 28. novembar 1887.
München, Njemačka
Smrt 2. jul 1934.
München, Njemačka.
Državljanstvo Treći rajh Nijemac
Titule SA Stabschef
Karijera
Služba 1906. - 1918.
1918. - 1923.
Čin Wehrmacht Heer Captain insignia horizontal.png kapetan
Ratovi Prvi svjetski rat
Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka carska vojska
War Ensign of Germany (1921-1933).svg Reichswehr

Ernst Julius Günther Röhm (München, 28. novembar 1887. - München, 2. jul 1934.), njemački nacionalsocijalist. Bio je bliski suradnik Adolfa Hitlera koji je najzaslužniji za stvaranje milijunske paravojne nacističke organizacije, SA odreda, zahvaljujući kojima su nacionalsocijalisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine. Ubijen je u Noći dugih noževa po Hitlerovom naređenju.

Rana karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Ernst Röhm je rođen u Münchenu. Služio je kao oficir u 13-oj armiji pješadije u Bavarskoj vojsci kada je započeo Prvi svjetski rat u augustu 1914. god. U septembru je ozbiljno ranjen u bitci kod Lorraine (Francuska) i nosio je ožiljke do kraja svog života. Zbog svojih zasluga u ratu dobio je Željezni križ i unaprijeđen u čin kapetana prije završetka rata.

Poslije primirja 11. novembra 1918. pristupio je dobrovoljnoj paravojsci Freikorps (jednoj od mnogih u Münchenu), kako bi ugušili svaku komunističku pobunu. Godine 1919. Röhm se priključio Njemačkoj radničkoj stranci (njemački Deutsche Arbeitpartei), a 1920. je promijenila ime u Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP). Röhm je uspio organizirati jurišni odred (Sturmabteilung, SA) koji je služio kao politička vojska koja će štititi stranku i koja će se boriti protiv komunista i Židova u Münchenu. Upoznao je Hitlera godinu dana ranije i postali su dobri prijatelji i saveznici.

Nakon neuspješnog pivskog puča u Münchenu, Röhm, Hitler i ostali uhapšeni bili su na sudu pod optužnicom za izdaju. Röhm je osuđen na godinu i 3 mjeseca u zatvoru i na nečasni otpust iz Njemačke obrambene vojske, ali tu kaznu nije odslužio zbog obećanja da će se dobro ponašati. Dok je Hitler bio u zatvoru 1924. Röhm je organizirao novu vojsku, zamjenu za SA jer je bila zabranjena nakon uhićenja i još je bio zastupnik u njemačkom Reichstagu. Godine 1925. dolaze na vidjelo razlike između njega i Hitlera pa daje ostavku u Reichstagu i emigrira u Boliviju. Tamo je služio kao savjetnik u Bolivijskoj vojsci.

Vođa SA[uredi - уреди | uredi izvor]

Hitler i Röhm 1933.

U septembru 1930. Hitler je poslao zahtjev Röhmu da dođe natrag u Njemačku i obavlja dužnost kvisoko pozicionirane osobe u SA. Röhm prihvaća ponudu i započinje s radom u januaru 1931. god. Uveo je nove radikalne ideje koje će poboljšati rad SA. SA je brojila 1 milijun pripadnika i iako su dali svoj položaj SS-u, SA su se nastavili boriti protiv komunista, Židova i svih onih koji su bili protiv nacista.

Nakon što je Hitler dobio svu moć u Njemačkoj, SA je postala pomoćna policija koja je upadala u lokalne urede i natjerala ih da svu vlast predaju nacistima. SA su sada smatrali da će nakon godina borbe biti promjena u državi, ali Hitler ih više nije trebao (služili su samo kao političko oružje do tada).

Druga revolucija[uredi - уреди | uredi izvor]

Röhm se sve više bunio zbog Hitlerovih odluka. Počeo je proširivati SA i pobuna je bila na vidiku. Tada Röhm u martu pokušava napraviti kompromis tako da daje prijedlog da se par tisuća vođa iz SA prebaci u Njemačku vojsku, ali taj prijedlog vojska odbacuje.

Dana 11. aprila 1934. Hitler se sastaje s predstavnicima vojske na brodu Deutschland i nudi im prijedlog da prihvate Hitlera na mjesto predsjednika a on će zauzvrat smanjiti SA, ugušiti Röhmove ambicije i Reichswehr će postati jedina i glavna vojna sila u Njemačkoj.

Ali ministar obrane Werner von Blomberg je bio odlučan i dao ultimatum Hitleru. Rekao je ako se političke tenzije u Njemačkoj ne završe, predsjednik Hindenburg će zakonom predati svu vlast vojsci. Hitler je bio šokiran. Jedino što je preostalo Hitleru bilo je da uništi SA, odnosno Röhma i ostale čelnike kako ne bi izgubio svu vlast u Njemačkoj. Znao je da su Reichswehr i SA jedine preostale nezavisne vlasti koje ga mogu srušiti.

U februari Blomberg pristaje dodati svastiku na zastavu vojske i time staru vojsku baca u zaborav.

Homoseksualnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Ernst Röhm (sredina) nakon imenovanja u decembru 1933.

Ernst Röhm je bio poznat po svojem relativno otvorenom homoseksualnom ponašanju.

Naveo je u svojem pismu iz 1928. kako je otkrio svoje homoseksualne sklonosti 1924. Njegov prijatelj Gerhard Rossbach ga je uveo u homoseksualnu supkulturu u Berlinu i Münchenu. Tada je Röhm počeo redovito odlaziti u okupljališta muških homoseksualaca u Berlinu.[1]). Često je bio u pratnji Paula Röhrbeina, kojem je omogućio položaj kao "Frontbannführer" u Berlinu. Do 1924. je imao samo prolazna homoseksualnia iskustava, iako je ponekad "bez užitka", imao seksualne kontakte i sa ženskim prostitutkama u gradu Metzu.[1]

Nakon njegova povratka iz Bolivije Röhm je u svojoj neposrednoj okolici u zajedničkom stožeru SA odreda smjestio i brojne homoseksualce. Osim Edmunda Heinesa i Karla Ernsta bio je u vezi s "homoseksualnom klikom" pogotovo sa svojim pomoćnikom Hansom Erwinom von Spreti-Weilbachom, slikarom Martinom Schätzlom i gostioničarom Karlom Zehnerom.

U martu 1932. novinar Helmuth Klotz objavljuje tri pisma koja je Röhm napisao 1928. u Boliviji liječniku Karlu-Güntheru Heimsothu gdje piše vrlo samosvjesno o svojoj homoseksualnosti.[2]

Hitler, koji do 1934. nije imao negativan stav o homoseksualnosti Röhma, tek nakon njegove smrti to navodi kao jedan od argumenata za opravdanje ubojstva bivšeg bliskog prijatelja tvrdeći da je tek 1934. saznao o tome.[3]

Smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Röhma su izolirali Hitler, Hermann Göring i Goebbels. Dana 20. aprila Göring je prebacio političku policiju na Himmlera (Gestapo), jer je računao da će se Himmler okrenuti protiv Röhma. Himmler, Heydrich i Göring su se služili spletkama i krivotvorenim dokumentima i papirima kako bi uvjerili Hitlera da ga Röhm želi svrgnuti s čela (čak su nabavili dosje koji su dali Hitleru koji je povjerovao da su Francuzi platili Röhmu 12 milijuna maraka za njegovo zbacivanje s vlasti. To je bilo dovoljno za Hitlera i donio je odluku da likvidira vrh SA. Göring, Himmler, Heydrich i Victor Lutze sastavili su popis za likvidaciju i predali ga SS-u.

U međuvremenu Röhm i nekoliko njegovih kolega iz SA bili su na odmoru u Bad Wiessee. Dana 28. lipnja Röhm je dobio poziv od Hitlera koji mu je naložio da okupi sve čelnike SA na konferenciji 30.lipnja u Bad Wiessee. Röhm se složio, ne znajući što ga očekuje.

Dan 30. juna obilježen je kao početak Noći dugih noževa. U zoru 30. Hitler je odletio avionom u München, zatim autom do Bad Wiessee gdje je osobno uhitio Röhma i čelnike SA. Svi su zatvoreni u zatvoru Stadelheim u Münchenu. Od 20. junaa do 2. jula cijelo vodsvo SA bilo je smaknuto zajedno s ostalim političkim neprijateljima nacista.

Hitleru je bilo neugodno što mora ubiti Röhma pa mu je dao priliku da počini samoubojstvo. Dana 2. srpnja Röhma je posjetio SS brigadir Theodor Eicke i SS-Obersturmbannführer Michael Lippert i ostavili su mu pištolj na stolu i rekli da ima 10 minuta da počini samoubojstvo. Röhm je odbio ponudu i izjavio: "Ako moram biti ubijen, neka me Adolf osobno ubije".

Nakon nekog vremena Eicke i Lippert se vraćaju u Röhmovu ćeliju i nađu ga kako stoji. Röhm je kao izraz hrabrosti napuhnuo gola prsa kao ponosan čovjek dok su pucali u njega. Pokopan je u Westfriedhofu u Münchenu.

Čistka SA čelnika legalizirana je dokumentom. U javnosti Röhm i ostale SA osobe prikazane su kao homoseksualci, kaobanda ratnika bez morala kako bi nacisti s time opravdavali smaknuća.

U govoru 13. jula Hitler je aludirao na Röhmovu seksualnu orijentaciju i objasnio narodu da je čistka bila potrebna kao obrana od izdajica.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Andreas Dornheim: Röhms Mann für Ausland. LIT Verlag, Berlin/Münster et al. 1998, ISBN 3-8258-3596-0, S. 262.
  2. Auszug aus dem Vorwort von Helmuth Klotz zu „Der Fall Röhm“ vom 12. September 1932. Historisches Lexikon Bayerns. Vidi i Röhm, Glosse von Ignaz Wrobel alias Kurt Tucholsky in der Weltbühne, 26. travnja 1932.
  3. Susanne zur Nieden, Der homosexuelle Staatsfeind – zur Geschichte einer Idee. In: Lutz Raphael und Heinz-Elmar Tenorth (Hrsg.): Ideen als gesellschaftliche Gestaltungskraft im Europa der Neuzeit. Beiträge für eine erneuerte Geistesgeschichte. Oldenbourg, München 2006, S. 395–397.

1.# ^ Simkin, John. ["Ernest Roehm"]. Spartacus Educational. http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/GERroehm.htm. Retrieved 2009-03-12.

2.# ^ Steakley, James. ["Homosexuals and the Third Reich"] Jewish Virtual Library

3.# ^ Robert Payne, The Life and Death of Adolf Hitler, p. 192 (Praeger Publishers, 1973).

4.# ^ [Machtan, Lothar] (2002). The Hidden Hitler. Basic Books. p. 107. ISBN 0465043097.

5.# ^ a b [Shirer, William, The Rise and Fall of the Third Reich] (Touchstone Edition) (New York: Simon & Schuster, 1990)