Epitalamij

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Epitalamij (starogrčki: τὸ ἐπιθαλάμιον μέλος, latinski: epithalamium) naziv je za svadbenu pesmu koju su mladići i devojke prve bračne noći pevali ispred bračne odaje ("ložnice", θάλαμος) mladoženje i neveste[1] i koja je redovno bila praktikovana u antičkoj Grčkoj i u starom Rimu. Premda se, strogo govoreći, epitalamij razlikovao od opšte svadbene pesme (γαμήλιος) i od himeneja (pesme što se pevala u povorci koja je pratila mladoženju i nevestu do njihove kuće), ipak se u književnosti najčešće nalazi termin "epitalamij".[2]

Tradicija pevanja epitalamija vrlo je stara. U grčkoj književnosti još je Sapfo sastavljala svadbene pesme, a sledili su Anakreont, Stesihor i Pindar; no od svih tih pesama sačuvani su tek oskudni fragmenti.[3] Kasnije primere nalazimo u tragediji (npr. u Euripidovim Trojankama i Ifigeniji u Aulidi) i u komediji (npr. u Aristofanovim Pticama i Miru. Jedan književni epitalamij sreće se i kod helenističkog pesnika Teokrita (Idila 18), gde se opisuje venčanje Menelaja i Helene. Više primera ima u rimskoj književnosti, npr. Katulove pesme 61, 62 i 64 (svadba Peleja i Tetide) i Stacijeve Silvae (I, 2). Iz carskog razdoblja sačuvane su Klaudijanove pesme o svadbi Honorija i Marije te Paladija i Celerine, zatim pesme Auzonija, Paulina iz Nole, Sidonija Apolinara, Drakoncija, Enodija, Luksorija i Venancija Fortunata.[3]

U Katlovoj 61. pesmi sačuvano je nešto od onog skaradnog humora koji je bio karakterističan za epitalamije.[2]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Howatson 1997, s.v. Epithalamium.
  2. 2,0 2,1 Hornblower & Spawforth 2003, s.v. Epithalamium.
  3. 3,0 3,1 Peck 1898, s.v. Epithalamium.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]