Epil

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Epil (latinski: Eppillus, druga polovica 1. vijeka pne. - prva polovica 1. vijeka n.e.) bio je kralj Atrebata u antičkoj Britaniji. Bio je sin Komija, atrebatskog poglavice koji je osnovao atrebatsku državu u Britaniji nakon bijega pred Rimljanima u Galiji. Prijestolje je naslijedio oko godine 20. pne. a vlast dijelio sa bratom Tinkomarom, s time da mu je sjedište bilo u naselju Noviomagus (današnji Chichester). Oko godine 7. ili 8. n.e. je svrgnuo Tinkomara i preuzeo svu vlast. Tinkomar je nakon toga pobjegao i u Rimu od cara Augusta tražio intervenciju. August je, međutim, odlučio priznati Epila za kralja. Oko godine 15. je još jedan brat, po imenu Verika, preuzeo vlast. Epil se nakon toga spominje kao kralj naroda Kantijaka u današnjem Kentu.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]