Epibatidin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Epibatidin
(IUPAC) ime
(1R,2R,4S)-(+)-6-(6-hloro-3-piridil)-7-azabiciklo[2.2.1]heptan
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 140111-52-0
ATC kod nije dodeljen
PubChem[1][2] 11031065
DrugBank DB07720
ChemSpider[3] 10399316
KEGG[4] C11690 DaY
ChEMBL[5] CHEMBL298826 DaY
Hemijski podaci
Formula C11H13ClN2 
Mol. masa 208,69 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća ?
Pravni status

Epibatidin je alkaloid koji je prisutan u koži ugrožene ekvadorske žabe, Epipedobates tricolor. Te žabe su, poput drugih otrovnih žaba, poznate po svojoj sposobnosti da izdvajaj otrove iz svog plena i da ih deponuju na svojim leđima.[6] Mnoga američka plemena koriste žablji otrov na vrhovima svojih strela. Toksin koji izdvaja Epipedobates tricolor od drigih žaba te familije je epibatidin. Žaba koristi to jedinjenje za zaštitu od predatora. Životinja koje su mnogo puta veće mogu da uginu od malih količina epibatidina koje žaba izlučuje.

Epibatidin, koji se izučava od 1974, je veoma jak analgetik. Istraživanja su pokazala da epibatidin proizvodi gastrointestinalne nuspojave. To daje ovom jedinjenju veoma mali terapeutski index i stoga veoma malu verovatnoću da će ući u kliničku upotrebu.[7]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Daly, J.W., Gusovsky, F., Myers, C.W., Yotsuyamashita, M., and Yasumoto, T. (1994). „1st Occurrence of Tetrodotoxin in a Dendrobatid Frog (Colostethus-Inguinalis), with Further Reports for the Bufonid Genus Atelopus.”. Toxicon 32 (3): 279–285. DOI:10.1016/0041-0101(94)90081-7. PMID 8016850. 
  7. Prince and Sine; Sine, SM (2008). „Epibatidine activates muscle acetylcholine receptors with unique site selectivity”. Biophysical Journal (Biophysical Journal) 75 (4): 1817–27. DOI:10.1016/S0006-3495(98)77623-4. PMC 1299853. PMID 9746523. Arhivirano iz originala na datum 2006-06-14. Pristupljeno 2008-10-10. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]