Anadiploza

Za ostala značenja, vidi Anadiploza (razvrstavanje).

Anadiploza (grč. anadíplōsis od anadíplōo = udvajam, udvostručim), stilska (pjesnička, retorička) figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraja stiha ili rečenice ponavlja na početku sljedećeg stiha ili rečenice; epanastrofa (grč. epanastrofē = povratak), podvostručenje, udvostručenje.

Primjeri anadiploze

• Narodna pjesma

Kada sutra bijel dan osvane,
Dan osvane i ograne sunce.

• Narodna pjesma

Uranila rano u nedjelju,
U nedjelju prije jarka sunca...

• Ivan Mažuranić, "Smrt Smail-age Čengića" / "Četa"

Dok je doba, djeco, kajite se;
Kajite se, dok nije pozvana
Duša k onom koji nebom trese;

• Dragutin Tadijanović, "Tužbalica za vinogradom"

Vinograd je moj svenuo, neveseo,
Neveseo, i ja venem...

• Miroslav Krleža, "Revolta"

...kad prevratom ću smjelim oboriti Bastilju,
Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak!