Enckeov komet

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Enckeov komet
Comet Encke.jpg
Otkriće
Otkrio Pierre Méchain,
Johann Franz Encke (prepoznao periodičnost)
Datum otkrića 1786.
Privremena oznaka 1786 I; 1795; 1805;
1819 I; 1822 II; 1825 III;
1829; 1832 I; 1835 II;
1838; 1842 I; 1845 IV
Orbitalni elementi
Epoha 22. rujna 2006. (JD 2454000,5)
Ekscentricitet 0,8471
Srednja udaljenost 2,2178 AJ
Perihel 0,3302 AJ
Afel 4,11 AJ
Orbitalni period 3,30 a
Inklinacija 11,76°
Posljednji prolaz kroz perihel 21. studenog, 2013.
Sljedeći prolaz kroz perihel 10. ožujka, 2017.

Enckeov komet je komet s najkraćim ophodnim vremenom (3,3 godine), drugi komet (nakon Halleyjeva kometa) za koji je ustanovljeno da je periodički. Inklinacija mu je 11,76 °, najveća udaljenost od Sunca 4,11 astronomskih jedinica a najmanja 0,33 AJ. Promjer jezgre mu je 4,8 km. Prvi ga je zapazio francuski astronom Pierre Méchain 1786., ponovno ga je uočio Jean-Louis Pons 1818., a Johann Franz Encke mu je 1819. izračunao putanju. [1]

Enckeov komet (označen kao 2P/Encke) ima najkraće ophodno vrijeme, samo 3,3 godine. I zbog toga i zbog velikog sjaja prvak je u broju pojava, viđen je više od 50 puta. Izučava se gotovo dva stoljeća. Za to vrijeme mu se ophodno vrijeme skratilo. Razlog nije u mogućem kočenju u međuplanetarnom sredstvu, već u tome što se prilikom istjecanja tvari, a ona istječe u smjeru suprotnom od Sunca, javlja reaktivna sila zbog koje se komet približava Suncu. I sjaj mu se smanjio, za dvije zvjezdane veličine (prividna magnituda). Zanimljivo je da se uz pomoć većih teleskopa Enckov komet vidi na cijeloj stazi! [2]

Snimka Enckeovog kometa i njegove prašine, snimljen sa Svemirskog teleskopa Spitzer u infracrvenom svjetlu.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Enckeov komet, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.