Emil Perška

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Emil Perška
Osobne informacije
Puno ime Emil Perška
Nadimak Lalec
Rođenje 20. lipnja 1896.
Stara Pazova
Smrt 1945.
nepoznato
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1914.
 ?
1918.
1919.
1919. - 1920.
1920.
1921. - 1931.
HAŠK
Györ
HAŠK
Wiener AC
Građanski (Zagreb)
FC Generaux
Građanski (Zagreb)
- ( - )
- ( - )
- ( - )
- ( - )
- ( - )
- ( - )
- ( - )
Reprezentacija
1920. - 1927. Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Jugoslavija 14 (2)
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Emil Perška (Stara Pazova, 20. lipnja 1896. - nepoznato, 1945.), nogometaš, i jugoslavenski reprezentativac, te novinar, karikaturist i povjesničar športa, podrijetlom Slovak.

Sadržaj/Садржај

Nogometaš[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao nogometaš počeo je igrati u HAŠK-u. Za vrijeme Prvog svjetskog rata kao vojnik je poslan u Ugarsku gdje je u slobodno vrijeme igrao za Györ. Nakon rata vraća se nakratko u HAŠK. Kao vojni bjegunac bježi u Beč gdje igra za Wiener AC. 1919. i 1920. godine igra za zagrebački Građanski s kojim u tom razdoblju osvaja Novogodišnji pokal, Uskrsni pokal, Pokal hrvatskog radiše i prvenstvo Zagreba. Od 34 utakmice Građanskog Perška je odigrao 22. 1920. godine nakratko igra za francuski FC Generaux. Prvu utakmicu po povratku u Građanski odigrao je 6. ožujka 1921. godine protiv Šparte. U Građanskom je ostao do 1931. godine i osvojio tri državna prvenstva: 1923., 1926., 1928., te sedam naslova prvaka Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Za reprezentaciju Zagrebačkog nogometnog podsaveza od 1920. do 1929. odigrao je 32 utakmice. Za reprezentaciju Kraljevine SHS odigrao je 14 utakmica i postigao 2 pogotka. Kao reprezentativac nastupio je na Olimpijskim igrama 1920. i 1924. godine.

Vojnik[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao jednogodišnji hrvatski domobranski desetnik bio je 5. prosinca 1918. godine sudionikom prosvjeda na Trgu bana Jelačića. Kao vojni bjegunac pobjegao je u Beč. U Beču 1919. godine potpisuje za zagrebački nogometni klub Građanski, te zahvaljujući dužnosnicima kluba biva pomilovan i vraća se u Zagreb. Za vrijeme drugog svjetskog rata bio je policijski službenik u NDH. Nakon završetka rata ne zna se njegova sudbina. Najvjerojatnije je do zadnjeg dana branio svoj dom na zagrebačkom Ksaveru, te bio žrtva Narodnooslobodilačke vojske.

Novinar[uredi - уреди | uredi izvor]

Pod imenom Pele-mele pisao je u zagrebačkoj Večeri. Bio je prvi odgovorni urednik Športskog lista u kojem je pisao opširnu rubriku “Dribling i šut“. Bio je esejist, pisao je na duhovit način s mnogo pojedinosti iz nogometnog života. Autor je “Desete obljetnice Zagrebačkog nogometnog podsaveza“. Napisao je i uredio knjige “Sportski almanah grada Zagreba“ 1935. godine, te “Nogomet: Teorija - tehnika - taktika - training“ 1937. godine.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]