Emil Nielsen (rukometaš)
![]() | ||
Država | ![]() | |
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Datum rođenja | 10. ožujka 1997. | |
Mjesto rođenja | ![]() | |
Visina | 1.95 m | |
Pozicija | golman | |
Ruka | desna | |
Podaci o klubu | ||
Klub | ![]() | |
Broj | 12 | |
Profesionalni klubovi | ||
Godina | Klub | Uta. (gol.) |
2015 – 2017 | ![]() |
|
2017 – 2019 | ![]() |
|
2019 – 2022 | ![]() | 75 (14) |
2022 – | ![]() | 68 (11) |
Reprezentacija | ||
Debi | 5. travnja 2018. | |
protiv | ![]() | |
Godina | Uta. (gol.) | |
2018 – | ![]() |
54 (6) |
Emil Nielsen (Aarhus, 10. ožujka 1997.), danski rukometni golman i reprezentativac. Trenutno brani za Barcelonu.
Emil Nielsen počeo je igrati rukomet s 10 godina, a 2015. je u Århusu odigrao svoje prve profesionalne utakmice sa samo 18 godina. I to u velikom stilu, budući da je na kraju sezone 2015./2016 . izabran za najboljeg golmana danskog prvenstva. Iako mu je karijeru donekle usporio meningitis koji je dobio 2016. godine, u ljeto 2017. potpisao ga je Skjern Håndbold. Zatim se proslavio na međunarodnoj sceni dobrim igrama, posebice u Ligi prvaka. Godine 2018. dobio je i prvi poziv za reprezentaciju Danske.
Dok je još uvijek bio pod dvogodišnjim ugovorom sa Skjernom, HBC Nantes otkupio je njegov ugovor tako da se klubu pridružio u ljeto 2019. godine. Iskoristivši odsutnost Cyrila Dumoulina, koji se oporavljao od teške ozljede u siječnju, Emil Nielsen brzo se dokazao u bojama Nantesa: skupivši 39 obrana u četiri utakmice, Nielsen je brzo postao najbolji golman lige te je dobio nagradu za igrača mjeseca u rujnu.
Nakon zlatne medalje s Danskom na Svjetskom prvenstvu 2021., Nielsen je zaostao u jakoj konkurenciji za mjesto drugog vratara Danske iza kapetana Niklasa Landina Jacobsena, iza iskusnih Kevina Møllera i Jannicka Greena te je sve do 2024. godine morao čekati kako bi sudjelovao na svom drugom međunarodnom natjecanju, Europskom prvenstvu. Turnir je zaključio srebrnom medaljom nakon poraza u finalu od Francuske. Tada je izabran za sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2024., ali je dan nakon ulaska u natjecanje saznao za iznenadnu smrt svog oca. Ipak, odlučio je ne napustiti svoje suigrače i na dan sprovoda obranio je osam udaraca u polufinalu protiv Slovenije i poslao svoju momčad u finale Olimpijskih igara, gdje je Danska uvjerljivo pregazila Njemačku za zlatnu medalju.