Elektorat Saksonija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Elektorat Saksonija
Kurfürstentum Sachsen
Kneževina Svetog Rimskog Carstva
Personalna unija sa Poljsko-Litvanskom Unijom 1697-1706 i 1709-1763.
[[Saxe-Wittenberg|]] Banner of Saxony (1^1).svg
 
[[Markgrofovija Meissen|]] Wappen meißen.png
1356. – 1806. Flagge Königreich Sachsen (1815-1918).svg [[Kraljevina Saksonija|]]
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Elektorata Saksonije
Elektorat Saksonija na karti Svetog Rimskog Carstva (1648.)
Glavni grad Wittenberg (1356.-1547.)
Drezden (1547.-1806.)
Religija Katolicizam do 1520-e, Luteranizam
Vlada monarhija
Knez izbornik
 - 1356. Rudolf I (prvi)
 - 1763.-1806. Friedrich August I (zadnji)
Historija Srednji vijek / Novi vijek
 - zlatna bula 1356.
 - raspuštanje Svetog Rimskog Carstva 6. august 1806
Danas dio  Njemačka
 Poljska

Elektorat Saksonija (njemački: Kurfürstentum Sachsen, latinski: Saxonia Electoralis) bila je jedna od važnijih kneževina Svetog Rimskog Carstva, koja je egzistirala od 1356. do njegovog raspuštanja 1806.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Historija Elektorata Saksonija počela je 1356. kad je svetorimski car Karlo IV svojom zlatnom bulom potvrdio tadašnjeg vladara Vojvodstva Saxe-Wittenberg Rudolfa I za sedmog Kneza izbornika Svetog Rimskog Carstva.[1]

Kneževi izbornici iz Askanske dinastije izumrli su 1422., ali je već iduće 1423. njemačko-rimski kralj Sigismund dodjelio tu titulu Friedrichu I (1370. - 1428.) iz Wettinske dinastije vladaru Markgrofovije Meissen i Leipziga za njegovu pomoć u borbi protiv Husita.[1]

Tokom 16. vijeka članovi albertinske grane Dinastije Wettin postali su kneževi izbornici i zauzeli domene ernestinovske grane u Tiringiji i Wittenbergu.[2] Kneževi izbornici Heinrich IV (umro 1541.) i Moritz (umro 1553.) postali su luterani. August (vladao 1553.-86) kodificirao je saksonsko zakonodavstvo i pretvorio prijestolnicu Leipzig u centar trgovine i umjetnosti.[2]

Johann Georg I (vladao 1611.-56) bio je lider organizacije njemačkih protestantskih kneževina za vrijeme [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata (1618.-48.). Od tog vremena Saksonija je sve više zasjenjivala Brandenburg-Prusku kao vodeća zemlja njemačkih protestantskih kneževina.[2]

Kad je 1697. knez izbornik Friedrich August I (vladao 1694.-1733.) postao je kralj Poljsko-Litvanske Unije (kao August II Jaki), stvorena je personalna unija koja je trajala do 1768.[2]

Napoleon je zauzeo Saksoniju 1806. i od nje stvorio kraljevinu, koja je postala jedan od njegovih najvjernijih saveznika. Nakon njegova svrgavanja pobjedničke sile su na Bečkom kongresu (1814.-15.) su njen teritorij uvelike smanjile Kraljevina Pruska je stekla Wittenberg, Torgau, sjevernu Tiringiju i veći dio Lužica i to pretvorila u svoju provinciju. Okrnjena Kraljevina Saksonija nastavila je egzistirati kao član Njemačkog saveza.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]