Elafitski otoci

Izvor: Wikipedia
Elafitski otoci
[[datoteka:Croatia - Elafit Islands.PNG|250px]]
Podaci
Lokacija Jadransko more
Arhipelag Južnodalmatinski otoci
Država Hrvatska
Pogled s utvrde Sutvrač.JPG

Elafiti su skupina otoka smještenih zapadno od Dubrovnika. Iako danas na njima više ne obitavaju jeleni, otočje im duguje svoje ime (grč. elaphos=jelen). Elafitske ili Jelenske otoke pod tim imenom prvi spominje Plinije Stariji u 1. stoljeću u svome djelu Naturalis Historia. Najveći otok u skupini je Šipan, a čine je još Lopud, Koločep (Kalamota), Jakljan, Ruda, Goleč i Crkvine i neki manji otoci i hridi kao što su Grebeni. Svojim prekrasnim krajolicima i pješčanim plažama privlače brojne turiste. Dnevno su povezani brodskim linijama s Dubrovnikom. Na trima najvećim otocima nalazi se brojna kulturno-povijesna baština, tj. mnoštvo crkava, kapelica i ljetnikovaca dubrovačke vlastele. Mnogi od njih su danas u privatnom vlasništvu i u zapuštenom stanju.

Najveći otoci su:

  • Šipan - Najveći je otok Elafita, a ujedno i najudaljeniji od Dubrovnika. Na njemu se nalaze dva mjesta: Šipanska Luka i Suđurađ smješteni u dvije nasuprotne uvale koje dijeli samo polje.
  • Koločep (Kalamota) - Najbliži je Dubrovniku i zbog svoje blizine često je odredište Dubrovčana. Suptropska vegetacija, svježi morski zrak, prostrane borove šume i masline čine ovaj otok izrazito privlačnim.
  • Lopud - Smješten je između Šipana i Koločepa i moglo bi se reći da je i najrazvijeniji. Na ovom otoku možete uživati u plažama od kojih je najpoznatija pješčana plaža Šunj.
Pogled na otok Ruda s Lopuda.

U manje se otoke ubrajaju:

Dijelom Elafita neki smatraju i otok Lokrum

Na otočiću Daksi se u listopadu 1944. dogodio pokolj u kojem su partizani (jugoslavenski komunisti) ubili 53 osobe. Među ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica ("padre Perica", zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek' se ori.

Ime[uredi - уреди]

Gornje Čelo na otoku Koločepu

Poznati pisac i znanstvenik Plinije Stariji u svojim djelima spominje Elafite još početkom 1. stoljeća u svom kapitalnom djelu Naturalis Historia. Iz grčke riječi elaphos-jelen moglo bi se zaključiti da su u to doba otoke nastanjivali Grci i da su na njima živjeli jeleni. Druga je teorija da skupina otoka, gledajući sa Srđa, podsjeća na jelena i da su otoci po tome dobili ime.

Koločep je jedan od rijetkih, ako ne i jedini jadranski otok koji ima dva naziva. Mjesno stanovništvo gotovo isključivo rabi neslužbeni naziv Kalamota, a sebe naziva Kalamotezima. U prošlosti je otok uvijek nazivan Calamotta. U najstarijem spisu Župnog arhiva na Koločepu iz 1497. godine otok je označen imenom Calamotta. Po svemu se može zaključiti da je naziv grčkog podrijetla, tim više što grčka riječ Kalamos znači ribarski štap. Koločepljani ribarski štap, odnosno ribarsku trs, i danas nazivaju kalamuća.

Promet[uredi - уреди]

Elafitsko otočje je sve do kraja 20. stoljeća imalo siromašan pomorski prijevoz. Brodovi su vozili dva-tri puta tjedno, jedanput dnevno. Od osamostaljenja Hrvatske, kad je prestala jedna dnevna veza s Gradom, uslijedio je preporod u pomorskom prijevozu Elafićana, putnika, turista i izletnika. 18. prosinca 1997. dovršena je izgradnja trajektnog pristaništa u Suđurđu na Šipanu, a financirali su ju Ministarstvo obnove i razvitka i Fond za razvoj otoka iznosom od 4 500 000 kn. Tijekom radova je pronađen i jedan antički brod na kojem je bilo dijelova amfora i drugog brodskog posuđa. Danas brod plovi do Koločepa, Lopuda i Suđurđa četiri puta dnevno. Do srpnja 2011. brod je plovio sve do Šipanske Luke, ali je onda zbog neisplativosti i smanjenja troškova odlučeno da brod počinje i završava plovidbu u Suđurđu. Na Koločepu i Lopudu nema automobila, a na Šipanu zbog 4 km velike razdaljine između dva naselja ima. Dubrovačko autobusno poduzeće Libertas je 22. listopada 1998. uvelo redovnu autobusnu liniju Šipanska Luka-Suđurađ. Prometuje omanji autobus, a linija uglavnom služi za prijevoz školske djece.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Oznaka lovačkog područja na Šipanu
Pogled s Pakljene na Šipansko polje
Lopudski hotel Lafodia izgrađen 1968. godine

Malobrojno stanovništvo pretežno se bavi poljoprivredom, stočarstvom, ribarstvom i lovom. Od domaćih životinja najviše su zastupljene svinje, krave i kokoši. Od poljoprivrednih kultura prevladavaju masline i vinova loza. Šipan je poznat kao otok koji u razmjeru sa svojom površinom ima najviše maslina na svijetu. Godine 1999. zabilježen je rekordan urod šipanskih maslina. Prerađeno je 115 930 kg, od čega na Suđurđu 39 600, a u Šipanskoj Luci 76 330. U blizini Šipanske Luke nalazi se označeno lovačko područje, a najviše se love divlje svinje. Turista na otocima bude ljeti, a zimi otoci obično zjape prazni. Na Lopudu se nalazi luksuzni hotel Lafodia, na Koločepu istoimeni hotel, a u Šipanskoj Luci omanji hotel Šipan. U turističkoj sezoni 2001. od lipnja do listopada zabilježeno je 1 177 dolazaka gostiju na Šipan, od čega 860 u istoimenom hotelu, a 317 u privatnom smještaju. Ostvareno je ukupno 9 177 noćenja, u hotelu 5 341, a u privatnom smještaju 3 836. U srpnju iste godine Šipansku Luku posjetila je monegaška princeza Carolina od Monaca sa suprugom Ernstom Augustom od Hannovera te djecom Andreom, Pierrom, Charlottom i Alexandrom. Jahta Pacha III. usidrila se u blizini prolaza Harpoti. Također je u istom mjesecu iste godine isto mjesto posjetio belgijski kralj Albert II. s kraljicom Paolom. Zazanimao se za kupnju dvorca Glavić, ali je odustao jer je želio kuću na samoj brodskoj obali. Na otoku Lopudu nalazi se velika pješčana plaža Šunj idealna za picigin i odbojku na pijesku. Dubrovačke mjesne turističke agencije ljeti svakodnevno organiziraju jednodnevne izlete (piknike) na Elafite za turiste. Na otocima postoje prodavaonice, a otoci se redovno opskrbljuju osnovnom robom. U srpnju 1999. u prostoru nekadašnje šipanske mlinice u Suđurđu otvorena je konoba Stara mlinica. U prosincu iste godine dovršena je izgradnja uljare. Na otocima postoje područne osmorazredne osnovne škole. 2000. godine započeli su radovi na obnovi školske zgrade i župne kuće u Šipanskoj Luci. Iduće godine započela je izgradnja zdravstvene postaje, a otvorene su i pekarnica u istom mjestu i pizzerija u Suđurđu. Zbog male naseljenosti i duge nepristupačnosti otoci su pošteđeni onečišćenja, buke, ali dugo i suvremene tehnologije. Tako je šipansko selo Do dobilo struju tek 2012. godine.[1]

Kultura[uredi - уреди]

Ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe u Suđurđu na Šipanu
Franjevački samostan na Lopudu

Svi naseljeni otoci imaju brojnu kulturno-povijesnu spomeničku baštinu, a najviše je crkava, kapelica i vlastelinskih ljetnikovaca iz doba Dubrovačke Republike. Mnogi od njih su u zapuštenom stanju, a vlasništvo nad njima je privatno. Početkom 21. stoljeća obnovljen je ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe na Šipanu, koji je izgrađen 1563. godine. Na cijelom Koločepu postoji oko 17 vrijednih spomenika kulture, uglavnom manjih crkvica i kapelica koje potječu iz razdoblja do 16. stoljeća. Osim toga i veći dio stambenih i fortifikacijskih objekata predstavlja vrijedne i vrlo atraktivne primjere stare arhitekture. Nad samom lukom u Donjem Čelu nalazi se tvrđava Kaštio u čijim se podrumima za vrijeme napada gusara i pljačkaša moglo skloniti nekoliko stotina ljudi. Gornji dio Kaštia posve je uništen, ali sačuvani su podrumi dugi 30 m i široki 3 m. Iznad crkve matice nalazi se kula Toreta, visoka oko 14 m i široka oko 4 m sa svake strane. Povrh ulaza u kulu nalazi se maleni prozor kroz koji bi se na napadače lijevalo vruće ulje, smola i sl. ljetnikovce, polja i vinograde na Koločepu imale su vlastelinske obitelji Đorđići, Zamanje, Ranjine, Držići, Sorgo itd. Na Lopudu se nalaze Župna crkva Gospe od Šunja (13. st., dograđivana do 17. st.); crkveni muzej koji čuva niz vrijednih predmeta (umjetničke slike, relikvijar iz 8–9. st., liturgijski predmeti); Crkva Svetoga Trojstva (15.–17. st.), franjevački (osnovan 1483., napušten 1808.) i dominikanski samostan (osnovan 1482., napušten). Mogu se naći ostaci crkvica iz ranohrvatskog razdoblja te ljetnikovci brodovlasnika Miha Pracata, biskupa Nikole Brautića i obitelji Đurđević (16.–17.. st.) i ruševine Kneževa dvora.[2] Obnova španjolske tvrđave Sutvrač (1563.) je u planu Društva prijatelja dubrovačke starine.[3] Na Šipanu se nalaze 42 stara ljetnikovca, 34 crkve i crkvice te mnogobrojne kapelice.[4] Predromanička ranosrednjovjekovna crkvica u Suđurđu posvećena sv. Stjepanu, koju je dao izgraditi hrvatski kralj Stjepan Miroslav, obnovljena je 2012. godine. Na uzvisini Pakljena nalazi se crkvica, te se pruža odličan pogled na cijeli otok. S uzvisine se mogu vidjeti lanci brda Dubrovačkog primorja, otoci Jakljan i Mljet, poluotok Pelješac, brda poviše Rijeke dubrovačke, gruški neboderi i dubrovačko brdo Srđ. U mjestu Šipanska Luka nalaze se na jednoj sada privatnoj kući predromanički pleteri, te u maslinicima prapovijesne gomile. Također se na otoku Šipanu nalazi Knežev dvor iz doba Dubrovačke Republike.

Sport[uredi - уреди]

Na otocima nema nogometnih ni košarkaških igrališta. Ljeti se igra vaterpolo. Momčad imena Elafiti redovno nastupa u amaterskom prvenstvu dubrovačkih kupališta Divljoj ligi. Od godine 2007. održava se Kup Elafita u vaterpolu na kojem se natječu amaterske momčadi sa svakog naseljenog otoka.[5][6] U Suđurđu postoji vaterpolski klub Taurus, a u Šipanskoj Luci Šipan koji je 2000. godine osvojio Treću hrvatsku vaterpolsku ligu.

Poznate osobe[uredi - уреди]

Dvoje članova posade Kolumbu na brodu Santa Maria su bili s Koločepa.

Izvori[uredi - уреди]

  1. www.portaloko.hr, "U Selo Do na Šipanu struja stiže za mjesec dana", objavljeno 19. travnja 2012., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  2. proleksis.lzmk.hr, "LOPUD"
  3. citywallsdubrovnik.hr, "Izrada projekta Tvrđave Sutvrač na Lopudu", objavljeno 20. srpnja 2012., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  4. www.sipan-info/o-sipanu.asp, "otok Šipan"
  5. www.dance.hr, "7. kup Elafita u vaterpolu", objavljeno 23. kolovoza 2013., pristupljeno 19. prosinca 2013.
  6. dubrovacki.hr, "Grad osigurao deset tisuća kuna za održavanje Kupa Elafita", objavljeno 20. srpnja 2011., pristupljeno 19. prosinca 2013.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Elafitski otoci

Literatura[uredi - уреди]

1. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka IX., "Kulturno-prosvjetno društvo Primorac", Dubrovnik, 2006.