Ekloga

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Potiče iz antičkog vremena i za njen razvoj zaslužniji su stari Rimljani nego Grci. To je najprije bio naziv za odlomke pjesama, bez obzira na sadržaj, ali se kasnije ekloga uzela kao oznaka pastirske poezije, čemu je najviše doprinio rimski pjesnik Vergilije svojim "Eklogama". Po sadržaju je identična pastoralama (obrađuje pastirska raspoloženja) ali je ekloga vezana za oblik pjesme a pastorala za oblik drame. Međutim, i ekloga je često pisana u obliku dijaloga između pastira, vila, satira itd.

Razumljivo je da je slična idili jer i ona iznosi ljepotu života u prirodi. Pored Vergilija ekloge su pisali Dante, Petrarka, Bokačo na latinskom jeziku, a posebno je popularna bila u doba renesanse kod romanskih naroda. Posljednja javljanja, prije iščezavanja, imala je u 19. stoljeću.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Hamzić, Mirzet, "Književni termini- rječnik", ITD Sedam, Sarajevo, 2001., ISBN 9958-776-00-6, str. 49.